ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 258
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 237-284 treba silom ugurati konkretne situacije nego da napravi model na jednoj razini, koji će izbjeći specifičnosti svakog slučaja za sebe i pružiti jasno i svrsishodno najmanji zajednički nazivnik mnogostruke stvarnosti. "Inventarni sustavi ne mogu nikada zamijeniti potrebu bazične priprave niti posredovanja samog arhivista ili drugih profesionalaca, ali mogu poboljšati efikasnost pri orijentaciji u gustoj arhivističkoj šumi." "Struktura inventara" - vrlo detaljno razrađuje ovu problematiku, analizirajući arhive raznih institucija (s posebnim osvrtom na fondove, serije, kategorije, dosjee) i daje smjernice (korisne ne samo za talijanske arhiviste) kako koncipirati inventare u arhivskoj jedinici. "Pretpostavke i ciljevi inventara" - stvaranje inventara pretpostavlja pred-uređenje građe. Stoga je pritom potrebno najprije napraviti plan inventarizacije, a zatim jedan uvod koji objašnjava opisanu građu. Vrlo je važna, iako ne i apsolutno neophodna, izrada kazala. Inventar kao takav postaje sredstvo kritike povijesnih izvora, busola koja pomaže pri orijentaciji. U pretpostavke za inventariziranje ulaze: preliminarna identifikacija, povijesno-institucionalna i arhivistićka istraživanja, registriranje građe i konačno uređenje. U trećem dijelu: "Pomagala na bazi pojedinačnog dokumenta" obuhvaćeno je sedam priloga: "Arhivistićka sredstva pri upravljanju pojedinim arhivskim spisima" - obrađuje se odnos pojedinačni dokumenat - arhivska jedinica, pri čemu se ne smije zaboraviti da je pojedini dokument osnovna točka jednog organskog kompleksa. Navode se i obrađuju osnovna arhivska pomagala (inventari, vodiči, popisi) te pomoćna (rubrike, repertoriji, itd.) i sekundarna (transkripti, transumpti, regesti, sažeci). U diplomatici primarna pomagala za arhivistiku postaju sekundama za diplomatiku i obratno. Na koncu se navode arhivistički i diplomatički regesti, te analiza sekundarnih arhivskih pomagala. "Transkripcije, objavljivanja, regesti: razmataranje o problemima i metodama objavljivanja dokumentiranih izvora" - tekst govori o potrebi afirmiranja kvalitete na ovom polju - odgoj za "krajnji respekt prema tekstovima". Smjernice: kakvi bi trebali biti transkripcija, izdavanje povijesnih izvora, regesti. Odlomak o diplomatici tretira je kao "smjernu sluškinju povijesti, ali nadmoćnom u onome na čemu joj njezina slavna gospodarica može i mora zavidjeti: hladnoj objektivnosti i mirnoći u istraživanju te bezuvjetnom poštovanju prema dobivenim rezultatima". "Repertoriji" - definirani su kao sredstvo istraživanja pojedinih akata ili dokumenata koji se čuvaju u arhivu, sređeni najvećim dijelom sadržajno prema tome kako se fond povećavao i karakterizirani kroz različite forme (registara ili kartoteka) te koji pretpostavljaju organsku povezanost građe na koju se odnose kao bezuvjetni 258
