ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 199

T. Mušnjak, Četrdeset godina konzervacije i restauracije u... Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 197-215 izvijestio Ministarstvo daje i ovaj Arhiv zainteresiran da dobije stalnog knjigovežu-restauratora te daje iz izvanrednih navjera za 1941. i redovitih navjera za 1942. već nabavio nešto knjigovezačkog alata i materijala te jedan rezači stroj.

3 Ratne su prilike samo nakratko stavile potrebu restauriranja arhivskoga gradiva u drugi plan. Po završetku Drugog svjetskog rata ovo se pitanje aktualiziralo u čitavom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Tijekom prosinca 1947. godine Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti preseljenje u nove prostorije na Strossmayerovu trgu 12. Dr. Vladimir Mošin je prigodom preuzimanja Arhiva početkom 1948. utvrdio da su velike količine gradiva oštećene te da im je neophodno restauriranje. Ubrzo su započele aktivnosti na utemeljenju restauratorskog laboratorija. Istodobno je jedan izučeni knjigoveža iz Izdavačkog zavoda JAZU poslan na tromjesečno usavršavanje (kolovoz-listopad 1949. godine) u Sveučilišnu knjižnicu u Ljubljani, koja je imala vrsnog majstora. Tako je već koncem 1949. godine započeo rad na restauriranju kodeksa Historijskog instituta JAZU. No, do osnutka laboratorija za restauraciju prošlo je još nekoliko godina. Dr. Josip Matasović, upravitelj Državnog arhiva u Zagrebu, uputio je 23. velječe 1953. godine prijedlog Historijskom institutu JAZU da se "uz već postojeći Akademijin Institut za restauriranje osnuje posebna radionica za restauriranje dokumenata, koja bi radila prema potrebi u Zagrebu, Zadru itd. Konačno se predlaže uzeti u službu nekoliko kemičara i knjigoveža, koji bi najprije učili, a kasnije radili u radionici za restauriranje."

4 Historijski institut JAZU prihvatio je ovaj prijedlog, a dopisom od 22. travnja 1953. što ga je potpisao dr. Vladimir Mošin, direktor Arhiva JAZU, Državni je arhiv pozvan na konferenciju u Historijski institut JAZU 27. travnja 1953.

5 Bila je to prva u nizu konferencija na kojima se dogovaralo o utemeljenju restauratorskog laboratorija.

6 3 Dopis od 20. studenoga 1942. godine što ga je upravitelj Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, dr. Josip Matasović uputio Ministarstvu narodne prosvjete NDH - Odjelu za visoke škole i znanstvene zavode, Pismohrana Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, 896/42. 4 Pismohrana Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, 133/1953. 5 Pismohrana Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, 133/1953. 6 Na jednom od tih sastanaka djelatnici Državnog arhiva u Zagrebu upoznati su s dopisom Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu NRH, upućenom Tajništvu JAZU 8. svibnja 1953, u kojem među ostalim stoji: "U vezi s problemom restauracije i higijene arhivskih dokumenata i knjiga o Čemu je bilo govora najednom sastanku u Savjetu obratili smo se svojevremeno za eventualnu pomoć i suradnju Jugoslav. nacinalnoj komisiji za UNESCO i Savjetu za nauku i kulturu u Beogradu u nadi da će nam u toj problematici pomoći ili nam dati bar dobar savjet. Dogodilo se međutim daje -uopće ne obavještavajući ovaj Savjet službenik Savjeta za nauku i kulturu Vlade FNRJ kao budući sekretar GAS-a (Glavni arhivski savjet) razvio dalje ovu inicijativu, ali u okviru GAS-a i t.zv. Centralnog Državnog Arhiva, 199