ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 159
S. Ćosić, Sumarni inventar fonda središnje francuske uprave u Dubrovniku... Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 149-195 gradivo koje nam, osim cjelovite administrativno upravne slike o ovim prostorima, donekle pruža uvid i u širi europski kontekst dinamičnog napoleonskog razdoblja. Razgranata upravna, vojna i u širem smislu društvena djelatnost francuske uprave, u potpunosti se zrcali u spisima ovoga fonda, koji ni do danas nije cjelovito znanstveno istražen. 18 Ustanovljena odmah po ukinuću Republike, središnja francuska uprava (Intendanza, Proveditoria Generale), djelovala je od 31. siječnja 1808. do austrijskog zauzeća Dubrovnika 21. siječnja 1814. U tom je razdoblju ubilježeno prema urudžbenim zapisnicima 26 413 spisa koji tvore ovaj fond. Spisi su u najvećem broju sačuvani u dobrom stanju. Zahvaljujući učinkovitom administrativnom ustroju francuske uprave može se utvrditi i sadržaj nedostajućih spisa. Naime, uz spise su sačuvane i sve uredske knjige, urudžbeni zapisnici i kazala, a uglavnom su sačuvani i svi omoti nedostajućih spisa na kojima je ubilježen kratki sadržaj i osnovni podaci o pošiljaocu i rješenju središnje uprave. Pomoću tih informacija možemo u potpunosti rekonstruirati sadržaj svih nedostajućih spisa. Spisi fonda, kao i čitav francuski administrativni sustav, predstavljaju prvi izraz suvremene upravne prakse na području bivše Dubrovačke Republike i ujedno čine prvi takav fond u dubrovačkom arhivu. Prvi spis nove uprave datiranje 15. ožujka 1808. (proglas administratora Garagnina), a usporedo je započelo upisivanje svih primljenih i odaslanih spisa u urudžbene zapisnike i kazala. Primijeni i poslani spisi, odnosno njihove kopije, ulagali bi se u omot na čijem bi prednjem dijelu s lijeve strane tajnik središnje uprave zabilježio datum slanja i prispijeća, redni broj urudžbenog zapisnika i kratki sadržaj. S desne strane sâm bi administrator zapisivao sadržaj spisa i eventualno rješenje ili naredbu u svezi sa sadržajem. Na poleđini omota tajnik je bilježio arhivsku signaturu i broj po kojem se spis odlagao. Identične podatke je protokolist unosio u urudžbeni zapisnik. Sve su te informacije u najkraćim crtama upisivane u kazalo iza imena pošiljatelja, tj. tvorca spisa prema abecedi. Treba, međutim, naglasiti da se u kazalu nije poštovao strogi abecedni red unutar pojedinog početnog slova, već su podaci upisivani kronološki. Uz još dva ponešto modificirana oblika, ovaj se uredski sustav održao do konca francuske vladavine, a nastavljen je zakratko i poslije. U skladu s političkim i upravnim promjenama te s povećanjem opsega poslova, uslijedile su neke manje Od znanstvene literature u kojoj su korišteni dokumenti ovoga fonda, uz navedene radove Z. Šundrice, svakako treba spomenuti i radove Vinka Ivančevića, Prilog poznavanju dubrovačkog pomorstva u razdoblju francuskog zaposjednuća 1806-1813, Anali Zavoda JAZU Dubrovnik, XVII, Dubrovnik 1979; Korčula pod Francuzima (1806-1813.), Radovi JAZU Zadar, 19, Zadar 1972. Neke važne dokumente iz ovog fonda donosi i Bernard Stulli, Dva pokušaja inventarizacije Dubrovačkog arhiva na početku 39. st., Arhivski vjesnik, XI-XII, Zagreb 1969. 159
