ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 14
1. Kolanović, Vrednovanje arhivskoga gradiva u teoriji i praksi, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 7-22 ustanovama. Samo od sebe će se pokazati što treba čuvati na primjer nakon 100 godina. Arhivist treba paziti da se sačuva "reprezentativnost - uzorak", ali on ne govori kako to osigurati. Ova teorija ukazuje na ograničenost "planiranog odabiranja" u vrijeme kada postoji eksplozija dokumentarnoga gradiva te upozorava na pristranost tekućeg odabiranja. Ona u nekom smislu ostavlja arhivisti slobodu da ispuni svoje institucionalne zahtjeve, ali ga lišava i odgovornosti u određivanju što ima trajnu vrijednost. Postavlja se pitanje: što učiniti ako prirodna selekcija ne osigurava očuvanje reprezentativnoga uzorka. 3. Tijesna suradnja djelatnika u pismohranama i arhivista plod je suvremenog razvoja arhivske službe. Ta povezanost arhivista i djelatnika u pismohranama dobila je svoje različite oblike. Kod nas u Hrvatskoj arhivska služba tu povezanost ostvaruje putem posebne tzv. "vanjske službe", koja nadzire, daje dopuštenje za odabiranje odnosno izlučivanje. U Francuskoj npr. posebnu ulogu imaju "misije" arhivista: to su arhivski djelatnici koji djeluju u pismohranama, posebno značajnijih tijela uprave. Arhivske službe u nekim zemljama (npr. u Kanadi), pa i sveučilišni studiji arhivistike, integrirali su funkcije arhivista i funkcije djelatnika u pismohranama u jedinstveni program obrazovanja. Ovakav model smatramo veoma prikladnim za budućnost, jer omogućava profesionalizaciju rada u pismohranama uz stručni i upravni nadzor arhivske službe. U "eksploziji zapisa" našega stoljeća nemoguće je da arhivi obavljaju puni nadzor: potrebno je da u pismohranama djeluju stručni djelatnici koji će, povezano s arhivskom službom, obavljati poslove i vrednovanja i obrade zapisa koji će se predavati arhivima. 4. Temeljni elementi neophodni za vrednovanje zapisa. S niinimumom dokumentacije pribaviti maksimum informacija - cilj je svakoga arhivističkog vrednovanja. U sažetom prikazu povijesnog razvoja teorija vrednovanja iznijeli smo bitne kriterije koji se uzimaju kao osnova za svaki odabir i izlučivanje. 15 Ovdje ćemo ukazati na neke temeljne postavke koje proizlaze iz povijesnog razvoja teorije vrednovanja. 1. Vrednovanje arhivskoga gradiva povezano je s politikom preuzimanja arhivskoga gradiva u arhivske ustanove i to stvara obvezu izrade prioriteta fondova koji imaju doći u arhiv. Prioritet preuzimanja zasniva se na valorizaciji i kategorizaciji stvaratelja. Premda osnovni kriterij vrednovanja arhivskoga gradiva jest sadržaj, ne 15 U pregledu povijesnog razvoja teorije vrednovanja oslanjali smo se prvenstveno na navedeni rad O. Kolsruda i na knjigu F. G. Hama. 14
