ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 135

S. Antoljak, Milan Sufflay kao paleograf i diplomatičar, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 133-148 kolokvij za sveukupne privatne isprave 17. travnja 1903. U travnju iste godine položio je kod prof. Mühlbachera 5. kolegij iz latinske paleografije.

6 O polaganju kolokvija i ispita, Sufflay detaljno iz Beča piše T. Smičiklasu. Tako ga u pismu od 19. travnja 1903. godine Sufflay izvješćuje o kolokvijima kod prof. Redlicha i Mühlbachera ističući kako su ga pitali samo "njemačke stvari" te kako je dobio ocjenu "sehr gut" (vrlo dobar). Što se tiče ispita kod prof. Jirečeka, njemu da je iznio svoje mišljenje kako je prilično spreman "iz pomoćnih znanosti" te da su mu kao temelj pri učenju poslužili C. Paoli i H. Bresslau, a da literaturu poznaje od ranije. Za polaganje kronologije pročitao je Rühla, a dosta dobro je proučio velikog H. Grotefenda te L. Idelera, a spominje da će i sam Redlich držati kolegij iz kronologije. Izvore nije dotakao, kao ni povijest umjetnosti, jer bi te predmete teško mogao savladati za samo dva mjeseca, tim više što osjeća i određenu antipatiju "protiv tih predmeta". Što se tiče ispita iz pomoćnih povijesnih znanosti kao dopunskog, prof. Mühlbacher ga je izvijestio da se taj ispit dopušta samo doktorima zaposlenima u austrijskim arhivima, a radi stjecanja kvalifikacije. "Tako sam čini se ostao, koliko se ispita tiče, na suhom" dodaje Sufflay u pismu Smičiklasu, no to ga previše ne smeta. Ipak, on će učiti kao da ima ispit "a s većom voljom nego za ispit", završava on svoje pisanje Smičiklasu, gledom na druge kolokvije i ispite u Beču.

7 Tade Smičiklas je i sam svojevremeno boravio u Beču, a 1868. godine bio je jedan od najodličnijih đaka Bečkog sveučilišta i član Austrijskog instituta za povijesna istraživanja (danas je to Institut za povijesna istraživanja Sveučilišta u Beču Institut für Geschichtforschung der Universität Wien).

8 Od svih Hrvata koji su studirali u Beču, Smičiklas je "jedini" od postanka Instituta, stekao pravo da predaje "historiju i pomoćne znanosti na svih sveučilištah austrougarske monarhije" te je 1869. čak preporučen "za službu u arhivih i u knjižničarskih odjelih za rukopise".

9 Prigodom polaganja kolokvija kod prof. Redlicha, između njega i Sufflaya poveo se razgovor o Sufflayevom radu o dalmatinskim ispravama. Sufflay je profesoru izložio tijek svojih istraživanja i istaknuo "sve znamenitije interesantne točke". Za taj tekst je prof. Redlich pokazao veliko zanimanje, što se nipošto nije tumačilo samo profesorovom kurtoazijom, pa je čak zamolio Sufflaya da svoj rad preda njemu, ili Institutu za austrijsku povijest, a sam će nastojati da se što prije tiska u Mitteilungen, glasilu Instituta. Sufflay je bio s tim suglasan, iako je prof. Redlichu iznio i druge mogućnosti tiskanja. Složivši se s tim, Redlich mu prepušta na volju 6 HDA, RO M. Sufflay, kut. 1,1/5, br. 2. 7 Arhiv HAZU, XV - Ostavština T. Smičiklasa, Korespondencija, 45 A. 8 M. Kostrenčić. Tade Smičiklas. Zagreb 1962, str. 59-60, bilj. 6. 9 M. Kostrenčić, nav. dj., str. 8-10,11-13,15, 16 i 19. 135