ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 224
O. Tadin, Osobni fond generala Stjepana Sarkotića. Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 221-262 31. 9. 1915. - 16. 3. 1916. protiv 156 2 /100/ 3 Srba pod optužbom da pripadaju ustaničkoj organizaciji koja nastoji nasilno odcijepiti Bosnu i Hercegovinu od Austro-Ugarske Monarhije) zauzeo za ublažavanje smrtne kazne za 13 od 16 na smrt osuđenih (preostalu trojicu pomilovao je sam car). 4 Među prilozima Dnevniku, uz 7.3.1917. nalazi se i prilog pod naslovom "Banjalučki proces" (Banjalukaner Prozess), sign. 4. 2. 11., a među člancima u rukopisu i članak "Veleizdajnički proces u Banja Luci" (Der Hochverrats-prozess von Banjaluka), sastavljen 1928. na temelju vlastitih dnevničkih zapisa iz vremena svjetskog rata (sign. 8. 1. 9.), a Neue Österreichische Biographie, sv. 9, spominje rad S. Sarkotića o Banjalučkom procesu objavljen 1933. g. 5 Godina 1916. posebno je označila karijeru S. Sarkotića i istaknula njegove sposobnosti i značaj, premda mu je već 1915. g. donijela čin generala pješadije i čast tajnog savjetnika. U siječnju 1916. rukovodio je napadom kojim je osvojen Lovćen i zauzeta Crna Gora. Ta mu je pobjeda donijela početkom 1917. ugarski barunat i predikat "von Lovćen". U srpnju 1916, nakon velikih poraza Centralnih sila na Istočnom ratištu (Brusilovljeva ofenziva), Vojna kancelarija u Beču ponudila je S. Sarkotiću mjesto Zapovjednika Generalštaba cjelokupne austro-ugarske vojske. On je međutim otklonio m ponudu zbog svoga kolebljivog zdravstvenog stanja (bolest probavnih organa snašla ga je još za vojnih operacija 1882, od čega doživotno pati), iako se "duhovno i karakterno" osjećao sposobnim za m dužnost. Tom prilikom iznio je mišljenje o stanju na svim frontovima i predložio osnivanje jedinstvene Komande za cijeli Istočni front, stoje zaista i učinjeno. Godine 1917. dobio je Sarkotić čin generalpukovnika. Te godine, dolaskom baruna Buriána na mjesto Zajedničkog ministra financija, oživjelo je pitanje sudbine Bosne i Hercegovine, pa onda i Dalmacije i tzv. Jugoslavensko pitanje. Burián je kvario Sarkotićevu politiku stišavanja stranačkih strasti i primoravao ga da se izjasni o rješenju koje mu se, za njemu povjerene zemlje unutar Monarhije, činilo najpovoljnije. Sarkotić je imao u vidu nekoliko rješenja odnosno mogućnosti (uglavnom usmjerenih na pripajanje Bosne i Hercegovine te Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji), o kojima se govorilo i iduće godine na sastanku guvernera Srbije i Crne Gore i Zemaljskog upravitelja Bosne i Hercegovine i Dalmacije, u Sarajevu, 13-15. 5. 1918. 6 (opširno zastupljen u prilogu uz 14. 5. 1918, pod naslovom "Dogovor guvernera u Sarajevu" /Besprechung der Gouverneur in Sarajevo/, str. 1-41, sign. 5. 2. 28.), sazvanom u vrijeme kada se rješenje pitanja 2 Enciklopedija Jugoslavije, sv. 1, "Banja Luka", str. 494. 3 Neue Österreichische Biographie, (u daljnjem tekstu N. Ö. B.) sv. 9, str. 103. 4 N. Ö. B., sv. 9, str. 103. 5 Za "Veröffentlichungen des Arbeitsausschusses deutscher Verbände", u jednom radu tiskanom 1933. u dva sveska, v. N. Ö. B., sv. 9, str. 103. 6 "Srpska riječ" od 21. 7. 1920, Inv. sign. 8. 3. 60. 224
