ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 89
J. Kolanović, Hrvatsko običajno pravo... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 85-98 3. Šibenik koji poput ostalih dalmatinskih gradova nema kontinuiteta s rimskim naslijeđem, još očitije pokazuje proces preuzimanja starog običajnog prava i njegovo uključivanje u novo statutarno pravo koje se konačno formira u XIII. st. Kada je Ivan Lucius analizirao nagodbu između Trogirana i Šibenčana iz 1263. godine izričito je naveo da se tada na šibenskom području "živjelo prema običaju Hrvatske bez pisanog zakona, prema običajima". 15 To isto potvrđuje i isprava iz 1292. godine u kojoj se izričito tvrdi da pred 30 godina žene nisu imale pravo na baštinu u skladu sa šibenskim običajem (secundum consuetudinem Sibenicensem), što je opća značajka hrvatskog običajnog prava u pitanju nasljedstva. 16 Taj je običaj izmijenjen stvaranjem novoga statuta koji je u Šibeniku izrađen 60-tih godina XIII. st. Unatoč izmjenama pojedinih odredbi, pa i onih koje su se temeljile na starom običajnom pravu, statuti svih dalmatinskih gradova običaje (consuetudines, bonas consuetudines, approbatas consuetudines) smatraju jednim od temelja uređenja gospodarsko-društvenih odnosa. Zbog toga su se suci, na primjer, u Šibeniku prisegom obvezivali da će suditi u skladu sa statutom, reformacijama, odredbama ali i u skladu s odobrenim običajima grada Šibenika. 17 Pojedini običaji naknadno su i kodificirani i uvršteni u reformacije. Tako 1454. godine Veliko vijeće Šibenika ozakonjuje dva običaja "o kojima nije bio donesen zakon te se uvijek sudilo prema običaju, i to o gnoju i odlasku kmetova sa svojih selišta, kako bi taj običaj bio ozakonjen". 18 Premda su i dalje postojali "stari dobri običaji" koje je poštivala i sudska praksa, Šibenik se pravno sve više izjednačuje s ostalim dalmatinskim komunama. No, staro "hrvatsko običajno pravo" i dalje se primjenjuje i na njegovom području, pa se u jednoj ispravi iz 1453. godine za Nevest koji je pripojen šibenskom distriktu izričito kaže da se podvrgao šibenskoj jurisdikciji ali tako da ondje i dalje ostaju na snazi "hrvatski zakoni" što očito znači drevno hrvatsko običajno pravo koje je osobito vrijedilo u pitanju imovinskih odnosa. 19 Za vrijeme mletačke uprave nakon 1409/20. uz statutarno pravo zadržava se i "hrvatsko običajno pravo". Sudska praksa novih mletačkih sudova koja se protezala i na područje na kojemu su vladali takvi stari običaji zahti15 "E viveva si all'uso di Croazia senza legge scritta, con le consuetudini". Ivan Lučić, Memorie di Trau, Venezia 1673, 79. Usp. Barada, Starohrvatska seoska zajednica..., 155. 16 DS 72, 153 (12.11.1292): "Non habuerunt filie partém aliquam secundum consuetudinem Sibenicensem". 17 "Et contra Statutum, reformationes, ordinem et approbatam consuetudinem nullum faciam processum vei ferram sententiam aut promulgabo, sed ipsa statuta et reformationes, ordines et approbatas consuetudines in omnibus observabo et ab eis nullatenus deviabo". (Statut Šibenika I, 47: Zakletva sudaca Velikog sudbenog dvora). 18 "Super quibus lex non erat, Semper ex consuetudine iudicatum fuerit, videlicet super lutamine et recessu villicorum a suis sedibus, ut talis consuetudo lex fiat" (R 274: 3.XII.1454). "Povijesni arhiv Zadar (PAZd), Šibenski bilježnički spisi, KV 15/V, 1453, 29r-v: "Se subiecerat iurisdictioni Sibenicensi cum hoc quod gubernaretur secundum leges Croatiae". 89
