ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 90
J. Kolanović, Hrvatsko običajno pravo... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 85-98 jevala je i kodifikaciju toga običajnog prava, kakva nam je sačuvana prvenstveno u Novigradskom zborniku i Vranskom običajnom pravu. A čini se da je u tu svrhu i načinjena redakcija Poljičkog statuta iz 1440. godine. 20 O poštivanju hrvatskog običajnog prava u vrijeme mletačke uprave svjedoče i dvije isprave koje su uvrštene među dukale i terminacije zadarskoga kneza, pa su stoga prvotno bile namijenjene upravnoj i sudskoj praksi mletačke vlasti za šire područje na kojem je na snazi bilo staro hrvatsko običajno pravo. 21 4. Sa sadržajnog gledišta u ispravama se pojam "consuetudo" navodi u različitom značenju, a najčešće u vezi s obvezama kmetovima te u vezi s imovinskim nasljednim i žemdbenim pravima. S teritorijalnog gledišta "consuetudo" se odnosi na vrlo usko područje (villa), na čitav distrikt ili, što je osobito značajno za naše razmatranje, na Šire područje Hrvatske ih Ugarske. "Consuetudo alicuius contrate" ili "ville" označava običaje kojima su se regulirali gospodarsko-društveni odnosi određenog užeg područja, redovito sela (villa) kao upravne jedinice. Ti se običaji redovito odnose na utvrđivanje kmetskih obveza (visina rente, vrste darova što ih je kmet davao vlasniku zemljišta). Premda izvori takav običaj povezuju s određenim krajem, on je najčešće zajednički i širem području. Slično se i pravo na ispašu i upotrebu zajedničkih voda u nekom selu ili seoskoj zajednici (universitas) označava kao "antiqua consuetudo". Namjesto pojma "secundum consuetudinem ville", dosta često izvori navode i pojam "secundum consuetudinem villicorum" pri čemu se ne misli na određeno teritorijalno određenje već se podrazumijeva gospodarsko-društveni odnos kmeta prema gospodaru kako je uređen na šibenskom području. 22 20 Na početku Poljičkog statuta istaknuto je "I sući statut is (s)taroga novi činimo 1440". 21 Ispravom iz 1440. suci sudišta u Podgrađu u Lučkoj županiji oslobađaju Petra i Radošina plaćanja desetine "secondo usanza de Crovatia". U drugoj ispravi iz 1459. na molbu zadarskog kneza, banovac Mihajlo Živković objašnjava nasljedno hrvatsko pravo. Usp. F. Šišić, Priručnik izvora hrvatske historije. Dio I, Zagreb 1914, 494-496. 22 Medu šibenskim bilježničkim spisima upotreba pojma "secundum consuetudinem ville", "secundum consuetudinem illius contrate" ili "secundum consuetudinem villicorum" gotovo je redovita u kmetskim ugovorima. Kmetovi npr. daju darove "prout est de more" (PAZd, SŠB, Zilius 1.VIII.1400, 26r), ili "munera solita" (PAZd, Mihovil pok. Ivana 22.VIII. 1414, 12v), "exenia consueta" ih "secundum consuetudinem dicte ville" ih "secundum consuetudinem villicorum districtus" (Biskupijski arhiv u Šibeniku, Antun Campolongo /sv. 263/, 25.11.1446; 4.VII.1446, 135 v; 5.IX. 1446, 170r). Vlasnik zemlje obećava dati svojim kmetovima gajeve i vodu "iuxta consuetudinem alliorum villicorum districtus" ih kmetovi daju darove "uti est consuetudo" (PAZd, Krsto pok. Andrije 19.IV. 1458, 12r; 23.1.1460, llr-v). 90
