ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 77
M. Kukuljica, Metode, mjere i otvorena pitanja zaštite filmske grade. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 69-84 audiovizualnog naslijeđa, na razini Europskog vijeća osmisliti zajedničku akciju na spašavanju originalnih izvornih materijala onih djela koja su po estetskoj, povijesnoj i široj kulturološkoj vrijednosti dio svjetskog naslijeđa. b ) Zaštita fonda animiranih filmova sa Svjetskog festivala animiranog filma (1972-1992) Zahvaljujući činjenici što je zbog svjetskog ugleda Zagrebačke škole crtanog filma i Zagreb filma, Zagreb dobio tu čast da organizira Svjetski festival animiranih filmova, tijekom proteklih dvadeset godina stvoren je u svjetskim razmjerima izuzetno vrijedan filmski fond koji svjedoči o razvoju svjetske animacije u posljednjih dvadeset godina. Budući da nije uobičajeno da se organizatorima festivala ostavljaju kopije filmova, ovo je jedini takav fond animiranih filmova u svijetu koji se odnosi na recentnu produkciju. Zato je Kinoteka Hrvatske izradila detaljan elaborat o stanju svih naslova jer od mnogih postoje samo kopije, a velika je opasnost od njihovog oštećivanja jer su te kopije često tražene od drugih festivala u svijetu. Nažalost, poneke se namjerno više ne vraćaju u Zagreb. I pored izuzetno velikih troškova u izradbi inter negativa i inter pozitiva, od 1988. godine započelo se sa spašavanjem najugroženijih naslova izradbom inter pozitiva i inter negativa i u skladu s odobrenim sredstvima, zaštita je po godinama provođena u sljedećem opsegu: 1988. godine: 8 naslova, 1989. godine: 1 naslov, 1990. godine: 10 naslova, 1991. godine: 8 naslova, 1992. godine: 5 naslova ukupno: 32 naslova Budući da Republika Hrvatska i njena Zagrebačka škola animiranog filma spadaju u pet-šest svjetski najpoznatijih zemalja u produkciji animiranog filma, ovu akciju spašavanja dijela svjetske kulturne baštine i nadalje treba sustavno provoditi. c) Zaštita klasičnih djela filmske umjetnosti na 16 mm vrpci (1905-1950) Sve republike u bivšoj Jugoslaviji nakon 1949. godine i osnivanja Jugoslavenske kinoteke u Beogradu našle su se u istom kolonijalnom položaju kad je riječ o načinu i mogućnosti korištenja stranog ali i svog filma. Posebno korisnici te građe iz Republike Hrvatske morah su plaćati skupa licencna prava za zapravo otetu građu koja je neosporni dio nacionalnog filmskog fonda. 77
