ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 173
J. Ilić-Dreven, »Ozaljske« igraće karte. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 171-180 Navedeno datiranje učinilo mi se nepouzdanim, pa sam karte podvrgnuo detaljnoj analizi s obzirom na vlastite spoznaje i sposobnosti. Medu prvim stvarima zapaža se da je na kartama korišten tzv. talijanski sustav oznaka za boju i raspoznaje se: dvojka »spade« (sablje) te petica, devetka i dama (odnosno kraljica) »denara« (dinara). Znamo da su ostale dvije boje »coppe« (pehari, šalice) i »bastoni« (palice). Ovaj sustav označavanja spada u obitelj tzv. latinskih oznaka u koji još ulaze i španjolski i portugalski, ah u modificiranim izvedbama. Razmotrit ćemo samo glavne razlike u izvedbi »spada« kao najprimjerenije ovom slučaju. Da se ovdje radi baš o talijanskom sustavu vidljivo je po sabljama koje se pružaju od dna do vrha karte (dvojke), zaobljenog su oblika i na oba se kraja međusobno sijeku. Kod španjolskog sustava sablje su ravne dok su kod portugalskog također ravne ah se međusobno sijeku. Latinski sustav boja najraniji je sustav korišten u Evropi. Tim su sustavom označene i tzv. Mamelučke karte 5 . Ostali su značajniji sustavi: njemački (praporci, žirovi, listovi i srca), francuski (pikovi, kare, srca i trefovi) i švicarski (praporci, štitovi, ruže i žirovi). Odmah se zapaža da su karte izrađene na tzv. »talijanski način«. Značajka je tog načina da se onaj poleđinski papir, koji je nešto većih dimenzija od ostalih, presavija preko rubova naprijed na samo lice karte gdje se lijepi i gdje stvara stepeničastu rubnu traku. Taj papir ornata i čuva one unutrašnje. Karte izrađene na »talijanski način« otpornije su na razne štetne utjecaje, ali su zato krute i nezgrapne za manipulaciju. Na taj su se način izrađivale stare talijanske karte i to im je jedno od bitnih obilježja. U drugim zemljama izrađivane su tako da su se međusobno lijepila dva papira istih dimenzija. Ipak, ponekad su i proizvođači iz drugih zemalja proizvodili karte na taj »talijanski način«, ali uglavnom samo onda kad su bile namijenjene za izvoz u Italiju. Karte su oslikane tako da su na njih drvorezom utisnute konture, a zatim nanesena boja preko šablona. Tehnika drvoreza počela se u Evropi koristiti početkom 15. st. i to baš za izradu igraćih karata (i svetačkih slika). Boja se u prvo vrijeme na drvoreznu konturu nanosila prstima, tj. na »a la morisca« (maurski) način, dok su se šablone počele koristiti kasnije. Drvorez i šablona zadržali su se do 19. st., a u nekim zemljama čak do 20. st., iako su tada već postojale kvalitetnije tehnike. Prije prihvaćanja tehnike drvoreza, kompletna slika karte oslikavala se rukom i za one najbogatije to su radili poznati umjetnici. Figuralna karta (dama), bolje reći samo njezin ogrtač obojen je plavom bojom dok je ostali dio lika neobojen. Oznaka dinara na sve tri karte tamne je boje, a središnji krug oker. Na dvojci su sablje obojene djelomično crno, se nalazi potpis Katarine (2. IV 1670. u Čakovcu). Možda je i ta knjiga bila razlogom da se karte pripišu Zrinskima, tj. Katarini, jer se dugo krivo vjerovalo da tarok karte isključivo služe za gatanje. 5 Mamelučke karte čuvaju se u Istambulu u Topkapi Soray muzeju. Bitne su jer predstavljaju kariku između evropskih karata i onih s Istoka. 173
