ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 172

J. Ilić-Dreven, »Ozaljske« igraće kane. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 171-180 nama, čuvaju na bezbrojnim mjestima (čak i u specijaliziranim muzejima), proučavaju ih uvaženi znanstvenici i ustanove, a literatura o njima je nepresušna. Sve u svemu, ogromno je kartaško bogatstvo. Možemo kazati da što više znamo o kartama to više znamo i o samome čovjeku, njegovoj kulturi i umjetnosti. Svaki novi djelić u tom mozaiku vodi nas bliže cilju. Sama povijest igraćih karata, usprkos velikom uloženom trudu, nije do danas u potpunosti razjašnjena s time da što dalje idemo u prošlost to problemi i dvojbe postaju veći. Usprkos tome, vodeći se svjetski autoriteti s tog polja slažu da porijeklo igraćih karata treba tražiti negdje na Istoku (Kina, Indija, Koreja) odakle su sredinom druge polovice 14. st. i dospjele u Evropu, najvjerojatnije preko Saracena. Novija istraživanja pokazuju da su to bile karte koje odgovaraju današnjim uobičajenim (»regularnim«) od njih 52, a ne tzv. tarok karte. Tarok karte nastale su u Evropi, dodavanjem posebne serije stalnih aduta i pojavljuju se oko pola stoljeća kasnije od »regularnih«. Kao najstariji poznati spomen igraćih karata na hrvatskom jeziku, navodi se onaj s otoka Krka iz 1488. g. Radi se o naredbi krčkog biskupa svećenicima u Omišlju koja glasi: »Jošće ako bi ki igral harad očito s priprošćimi ljudi, plati libar 5.«

1 Najraniji, obično fragmentarni ostaci igraćih karata u Evropi datiraju iz 15. st. Najčešće su to one rukom izrađivane za visoke slojeve društva. Te su karte imale dodatnu vrijednost jer su ih oslikavali poznati umjetnici toga doba. Bio je to razlog zašto se više na njih pazilo. One najranije, izrađivane tehnikom drvoreza za širi krug ljudi nisu tohko očuvane. One su se obično koristile dok se ne bi istrošile i potom se bacile. Kod nas su izgleda najstariji oni ostaci karata što su 1929. g. nađeni u Ozlju

2

. Naime, u Hrvatskom državnom arhivu (Grafička zbirka, inv. br. 1845) čuvaju se ostaci četiriju djelomično očuvanih igraćih karata zalijepljenih na karton, a uz njih sljedeći tekst: »Igraće karte XVII stolj. nađene zazidane u vratnicama sobe broj 12. u gradu Ozlju g. 1929.« Nepoznato mi je tko ih je i na osnovi čega datirao (Emil Laszowski?).

3 Budući da se čuvaju u istom omotu i pod istim inventarskim brojem kao i ex libris koji se odnosi na Zrinske, očigledno su pripisivane u vlasništvo te obitelji. Moguće je da su karte s obzirom na tu pretpostavku i datirane, ih obratno, pripisane su Zrinskima jer su datirane u razdoblje kad je Ozalj pripadao njima.

4 Hrvatski spomenici, Svezak I (od godine 1100-1499) (Acta croatica ab anno 11001499). Zbirku I. Kukuljevića i R. Lopašića popunio i za tisak priredio dr. Duro Šurmin, JAZU 1898. 2 Zahvaljujem dr. Marijani Schneider koja mi je na njih ukazala i prof. Miljenku Pandžiću koji ih je u Arhivu uspio pronaći. 3 Nekih dodatnih podataka o samim kartama nema ni u obitelji Emila Laszowskog, niti u samome Ozlju. (Zahvaljujem Ljubici Laszowski i kustosu prof. Martinu Vajdiću na susretljivosti.) 4 U Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu (Metropolitana) čuva se raritetna »knjiga gatalica« Katarine Zrinski (MR 157). Knjiga je napisana i oslikana rukom i na njoj 172