ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 152

I. Karaman, Heraldika i historiografski mitovi... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 149-158 Valja ovdje odmah naglasiti da je navedeni tzv. ilirski/ilirički terminološkokonceptualni korpus suštinski još uvijek prisutan u našoj povijesnoj znanosti samo u sklopu jednoga zabludnoga historiografskoga mita

6 a to nesumnjivo također otežava odgovarajuće grboslovno znanstveno osvjetljavanje stvarnoga značenja primjene tzv. ilirske/iliričke heraldičke simbolike u našoj prošlosti ili sadašnjosti. Naime, temeljna historiografska zabluda glede tzv. ilirsko/iliričkoga korpusa jeste u tome, što se njegova terminološka upotreba (dakle primjena tzv. ilirskog/iliričkoga nazivlja) s gledišta njegovoga konceptualnoga (dakle pojmovnog) značenja uvijek i gotovo isključivo tumači kao sinonim za južnoslavensku cjelokupnost. Pritom se ignorira ili marginalizira presudna činjenica, da je na hrvatskom tlu tijekom stoljeća novovjekovlja - sve od epohe turskih ratova, pa do početka preporodnih gibanja - pojmovni sadržaj istog tzv. ilirskog! iliričkoga nazivlja veoma često uistinu bila stvarna hrvatska cjelokupnost (i to, dakako, ne u smislu ranije spomenutoga tobožnjeg svehrvatstva južnoslavenske cjelokupnosti). A valja napomenuti kako jednaku upotrebu istoga nazivlja susrećemo u raznim vremenima i prostorima također u smislu stvarne srpske ili slavenske cjelokupnosti. No, u takvim slučajevima kao heraldički ekvivalent za tzv. ilirsko/iliričko nazivlje uglavnom se ne primjenjuje tzv. ilirsko/iliričko grbovno znamenje (polumjesec i zvijezda) - nego odgovarajući drugi grbovi ili grbovni sklopovi. Upravo s toga gledišta može nam valorizacija heraldičke i neoheraldičke dokumentacije koja se vezuje uz raznovrsne ideološke programe na našem prostoru biti od znatne pomoći pri njihovoj historiografskoj analizi. U tom smislu potrebno je ovdje upozoriti, kako se već sredinom 17. st. - dakle prije Vitezovićevog ideologiziranoga (ilirskog/iliričkog, južnoslavenskog, tobožnjeg svehrvatskog) neoheraldičkoga sustava - na tlu Hrvatske oblikuje jedan daleko važniji takav sustav posve suprotnog utemeljenja i usmjerenja. Taj bismo sustav, doista, glede njegovoga neoheraldičkoga sadržaja ili opsega mogli označiti tek kao svojevrsni »minigrbovnik«, ali on zato glede svojega ideološkoga sadržaja (prezentiranog u komplementarnom tekstualnom, kartografskom i heraldičkom obliku) predstavlja temeljno izvorište višestoljetnoga kontinuiteta tradicionalnihlkasnofeudalnih i modernih/građanskih hrvatskih političkih, protonacionalnih i nacionalnih programa.

1 Riječ je o dokumentu u kojem se očituje suštinski politički program hrvatskoga kneza i bana Petra Zrinskog, usmjeren prema reintegraciji državne samosvojnosti Hrvatske - a pritom, dakako, i prema obnovi moći knezova Zrinskih na prostorima što su bih potpali pod tursku vlast. Životno djelo Petra Zrinskog obuhvaća napose dvadesetogodišnju poticajnu i stvaralačku djelatnost na gospodarskom, kulturnom i vojno-pohtičkom polju. Njegovi gospodarski napori upravljeni su prema unapređivanju uloge hrvatskih krajeva u sjevernojadranskom pomorstvu; za doprinos kulturnom razvoju do6 Usp. Igor Karaman, Prosvijećeni (reformni) apsolutizam na tlu Habsburške monarhije kao etatistički sustav prijelaznog razdoblja (»Historijski zbornik« XXXIX, Zagreb 1986), str. 234-236. 7 Igor Karaman, Hrvatski programi (»Svjetlo« 2, Karlovac 1991, str. 7-11). 152