ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 153

I. Karaman, Heraldika i historiografski mitovi... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 149-158 voljno je spomenuti značenje tadašnjega poznatog ozaljskoga kruga, koji je nasljedujući protestantske i druge prethodnike - nastojao u novovjekovnom jezičnom sustavu objediniti svu baštinu čakavskih, kajkavskih i štokavskih sastavnica hrvatskoga narodnog bića, a njegovi vojno-politički pothvati na kopnu ili moru imali su za cilj napose oslobađanje pounjskoga i dinarskoga područja srednjovjekovne Hrvatske. Ukupnu spomenutu djelatnost kneza Petra Zrinskog povezuje, s jedne strane, izrazita suprotstavljenost politici habsburškoga dvorskog apsolutizma, a s druge strane uska povezanost s hrvatskim činiocima na istočnoj obali Jadrana (dijelom pod mletačkim vrhovništvom) te izravno s Mletačkom Republikom - koja mu je tijekom svojega četvrtstoljetnoga ratovanja s Turskim/ Osmanskim Carstvom (1645-1669) predstavljala jedinog prirodnog i svestranog vanjskopolitičkoga saveznika. Upravo se na takvom ideološkom sustavu temelji dragocjeno kartografsko svjedočanstvo, što je prvi put objavljeno u slavnom djelu trogirskoga povjesničara - inače mletačkoga uglednika - Ivana Lucića »De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex« (Amsterdam 1668., prvo izdanje 1666).

9 Ova je zemljopisna karta posvećena knezu i banu Petru Zrinskom - a osnovna joj je svrha da objasni izmijenjeni, tada suvremeni pojam Ilirika. Naime, kao »današnji Ilirik« (u latinskom izvorniku »Illyricum hodiernum«) ovdje je prvi put programski obuhvaćeno zajedništvo četiriju izdvojenih srednjovjekovnih državnopravnih jedinica (kraljevina): Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Bosne.

10 Takvo novo hrvatsko shvaćanje pojma Ilirika prezentirano je na dokumentu usporedno u nekoliko vidova: tekstualno, objašnjenjima u legendi; kartografski, pomoću ocrtanih teritorijalnih dimenzija četiriju navedenih srednjovjekovnih/predturskih državnopravnih jedinica; te najzad heraldički, isticanjem sustava četiriju grbova za kraljevine Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Bosnu u vrhu zemljopisne karte. Na taj način, naziv i pojam suvremenog Ilirika - kao sinonima za novovjekovni politički program obnove hrvatske cjelokupnosti - već se ovdje s gledišta ideologiziranoga neoheraldičkog sustava jasno odvaja od tradicionalnoga tzv. ilirskoga/iliričkoga grbovnog znakovlja (polumjeseca i zvijezde), a umjesto toga svoj simbolički iskaz zasniva na realpolitičkoj tradiciji hrvatskoga srednjovjekovlja. Dakako, uključivanje (uz trojnu zajednicu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije) također i ukupnog teritorija srednjovjekovne bosanske države u prostorni sklop političkih težnji hrvatskoga bana kneza Petra Zrinskog, moglo 8 Ferdo Šišić, Posljednji Zrinski i Frankopani na braniku domovine (u zborniku: »Posljednji Zrinski i Frankopani«, Zagreb 1908, str. 9-124). 9 Na to izuzetno vrijedno kartografsko svjedočanstvo upozorio je dr. M. Kurelac u povodu 300. obljetnice njegova postanka: Miroslav Kurelac, »Illyricum hodiernum« Ivana Lučića i ban Petar Zrinski (»Zbornik Historijskog instituta JAZU« 6, Zagreb 1969, str. 143-154). 10 Za ovaj kartografski dokument usp. također: Miroslav Kurelac, Lučić Ivan (u ediciji: »Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture«, Zagreb 1980, str. 342); Ankica Pandžić, Stare karte i atlasi Povijesnog muzeja Hrvatske (Zagreb 1987), str. 73; Ankica Pandžić, Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske (Zagreb 1988), str. 69. 153