ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 150

I. Karaman, Heraldika i historiografski mitovi... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 149-158 Nasljedujući u ovoj raspravi upravo takvo priređivačevo usmjerenje, smatram kako je korisno upozoriti na dvije različite sastavnice grboslovlja, što nam se pritom nude kao »bilježi identiteta«. Prvu, jednostavnu i ishodišnu sastavnicu suštinski tvore pojedinačni grbovi, dok drugu, složenu i izvedenu sastavnicu napose predstavljaju nizovi ili sustavi grbova - koji, potonji, s gledišta njihove uloge u izražavanju međuodnosa tradicije i nacionalnih ideologija, često nose obilježja grbovnika (tj. heraldičkih zbornika). U pojavi i širenju upotrebe grbova tijekom stoljeća srednjovjekovlja očituju se težnje raznih moćnih činilaca tadašnjega tradicionalnoga - tj. feudalnog ih komunalnoga - svijeta, da simbolički naglase vlastiti identitet. Tako, primjerice, u ediciji koja je pred nama, Josip Kolanović

3 navodi kao imaoce grbovnih oznaka najprije križare, potom plemiće, crkvene dostojanstvenike, gradove, općine i strukovna udruženja (cehove) te najzad pokrajine ili države (koje ponajvećma preuzimaju grbove svojih knezova ili vladara). Stoga bih rekao, da je takva upotreba pojedinačnih grbova u doba srednjovjekovlja prvenstveno čin individualizacije utjecajnih sudionika onovremenoga društvenopovijesnog razvoja - a time nužno i čin svojevrsne »dezintegracije« ranijih, još nesazrelih, društvenopovijesnih sklopova. Prijelaz od ishodišnih pojedinačnih grbova ka složenim, izvedenim nizovima ili sustavima grbova zbiva se - podjedno s poticajnoga, kao i s oblikovnoga gledišta - putem mnogobrojnih varijantnih, pa i alternativnih procesa. Jedan od čestih slučajeva takvoga prijelaza predstavlja spajanje manjeg ili većeg broja prethodnih pojedinačnih grbova u novi složeni grb (okupljen na jednom, zajedničkom štitu), što se ponajčešće javlja kao izraz rodbinskog/ ženidbenog spajanja članova raznih feudalnih obitelji. U cilju iskazivanja uglednih rodbinskih (genealoških) veza oblikuju se, dakako, također složeni grboslovni (heraldički) prikazi, s odgovarajućim nizovima grbova koji mogu biti ostvareni i u vidu pravih grbovnika (tj. heraldičkih zbornika). Iz ovakvih poticaja nastao je djelomično i rukopisni grbovnik obitelji Ohmučevića, sadržan u ovoj ediciji. Pritom je u svrhu uzdizanja vlastitoga genealoškog porijekla podjednako iskorišten (povijesno dakako zanimljiviji, važniji) opsežni dinastičko-teritorijalni heraldički sustav, konstruiran i prezentiran u duhu ranonovovjekovne ideologizacije srpskoga srednjovjekovlja.

4 Srodan državno-teritorijalni heraldički sustav - ah bez njegove instrumentalizacije u osobne ih obiteljske svrhe (barem s gledišta njegovog tvorca) - sadrži i drugi vrijedni grbovnik iz iste edicije: tiskani heraldički zbornik Pavla Rittera Vitezovića, oblikovan u duhu ranonovovjekovne ideologizacije hrvatskoga srednjovjekovlja.

5 Valja naglasiti kako se već tijekom srednjovjekovnih stoljeća postupno javljaju dinastičko-teritorijalni ili državno-teritorijalni heraldički sustavi u jednostavnijoj varijanti (često i objedinjeni na jednom štitu), kao združeno grbovno znakovlje niza zemalja, pokrajina, gradskih općina, i si. koje - u svojoj opsežnijoj ili skromnijoj ukupnosti - tvore državu nekoga vladaoca. 3 Ivo Banac, n. dj., str. 318 (tekst Josipa Kolanovića: Grbovi). 4 Usp. Ivo Banac, n. dj., str. 11-17. 5 Usp. Ivo Banac, n. dj., str. 17-19. 150