ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 114
J. Barbarie, Neke odredbe Vinodolskog zakona... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 99-116 da je on bio kradljivac njegovih stvari ili razbojnik, a zakonski to ne dokaže, platit će dvije kazne. 12. Ako netko na sudu pogrdnim riječima napadne svoga protivnika u sučevoj prisutnosti, platit će kaznu za opranje jezika, tj. 25 pensa, a u manjim će parnicama biti kažnjen samo običnom novčanom kaznom. 13. Tko na sudu nekoga okrivi da je nasilno nasrnuo na tuđu kuću, a to ne dokaže, bit će osuđen na dvostruku kaznu. U svakoj pak vrsti tužbe, ukoliko je donesena presuda o dvoboju ili zakletvi, ako bi se stranke izmirile, sudac osim izmirenja u pismenom obliku neće tražiti ništa više. 14. U nijednoj parnici, kad tužitelj od okrivljenoga javno traži prisegu ili okrivljeni od tužitelja, sudac ne može donijeti presudu o međusobnom dvoboju, nego se parnica ima okončati zakletvom, osim ako stranke svojevoljno izaberu očišćenje putem dvoboja. 15. U parnici zbog ubojstva ili krade, ukoliko je donesena presuda da se okrivljeni opravda zakletvom, platit će kaznu očišćenja od 40 denara; isto će se opsluživati u parnicama zbog vinograda i mlinova ako je presuđena zakletva, pa će okrivljeni platiti istu kaznu očišćenja. 16. U parnici zbog novca krivac se nipošto ne smije kazniti zatvorom, osim ako je očigledno da nema novaca ih posjeda. 17. U tužbi zbog krađe ili nasilja ih kojegagod zločina čovjek koji ima posjed sudit će se bez porudžbine (sine cautione fideiussoria). 18. Nitko ne može biti osuđen za zločin drugoga, kao otac za sina koji je već oslobođen (emancipatus), ili brat za brata koji se već diobom odijelio od porodice, osim ako su znah za zločin ili bili učesnici. 19. Obiteljsko dobro što je ostalo bez nasljednika, ima ostati u vlasti njegova plemena. 20. Ako se vrši razmjera nečije zemlje, sudac ne može posegnuti za njezinim plodovima ih koristima doklegod parnica među strankama ne bude okončana. 21. Kod neprijateljskog upada u zemlju, ih kad kralj pođe u ratni pohod osobno, tada i plemići kraljevine Slavonije moraju poći na vojnu a priključuju se baronima kojima se žele priključiti. 22. Ako je jednom podmirena daća za banov silazak, ban je ne smije više tražiti, a dužnici jobagioni i plemići dužni su je podmiriti do osmine sv. Martina. 23. Ako netko ne bi htio podmiriti neku daću, župan će križevački ih zagrebački, sa svjedokom Zagrebačkog ili Čazmanskog kaptola tražiti isplatu daće. 24. Zagorski plemići, kao niti plemići drugih sličnih županija, područnom županu nisu dužni davati descensus, i ne potpadaju pod njegov sud, već sudbenu vlast nad njima ima ban. 25. Sakupljači marturina smiju ići samo s 12 ih 14 konja, ne više, i njima se od svakoga plemena ima predati jedna ovca, šest kokoši, jedna guska, četiri posude vina... kako je naznačeno u povlastici kralja Bele. 26. Sakupljači daće »sedam dinara« i kazne za odbijanje vojne službe dobit će polovicu skupljene svote. 27. Sakupljači marturina u plemićkim kurijama ili jobagionskim kastrumima nipošto ne smiju uzimati desetinu od nekih kuća, od seoskog špana ili glasnika 70 . Bio je ovo tek pokušaj govora o postojanju, kodificiranju i primjeni hrvatskog običajnog prava u različitim krajevima gdje se nalazio hrvatski živalj. Posao je pravnika, diplomatičara i povjesničara načiniti jednu sintezu hrvatskog običajnog prava čiji se pabirci nalaze u objavljenoj, ah i u neobjavljenoj 70 CD VI 26, 25-28. 114
