ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 99

J. Barbarie, Neke odredbe Vinodolskog zakona... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 99-116 Josip Barbari

ć Zavod za povijesne znanosti HAZU Strossmaverov trg 2 Zagreb NEKE ODREDBE VINODOLSKOG ZAKONA U SVJETLU OBJAVLJENE DIPLOMATIČKE GRAĐE UDK 930.2:340(497.5)"12" 340.141(497.5)"12" Izvorni znanstveni članak U ovom radu autor nastoji pokazati postojanje živog i organskog običajnog prava među Hrvatima, gdjegod se oni nalazili. Četiri poglavlja u ovome radu nastoje potkrijepiti tu tezu. Delikt krađe, što je i prvo poglavlje ovoga rada, u različitim se hrvatskim krajevima kvalificira različito, no načelo je uvijek i posvuda isto. Različite su samo visine novčanih kazni, a one ovise o vrsti krađe, odnosno o predmetu krađe. Što se tiče delikta ubojstva, ono se također kvalificira različito, no načelo je uvijek isto, a primjenjuje se prema okolnostima u kojima je ubojstvo počinjeno. Treće poglavlje govori o nasljednom pravu. U središtu pozornosti toga prava uvijek je neposredni gospodar, dakle onaj koji, primjerice, obrađuje zemlju. Sto se tiče nasljednog prava žena, ono se ponajviše uređuje slobodnom voljom gospodarevom, ali ona ovisi o običajima, kako to najzornije pokazuje Vinodolski zakon. U četvrtom naslovu ili poglavlju govor je o procesnom pravu, dakle o načinu na koji pokrenuti parnicu, kako izabrati prisežnike, kako dati prisegu. Posebna se pozornost poklanja svjedočanstvu žena. Autor ovoga rada smatra da cjelokupno procesno pravo valja promatrati u svjetlu zaključaka Hrvatskoga sabora iz godine 1273. Autorov postupak je u ovom radu jasan: isticanje jedne pravne odredbe Vinodolskog zakona, a zatim njezino uspoređivanje s ostalim odredbama u objavljenoj diplomatičkoj građi, a to znači u prvom redu u Diplomatičkom zborniku. A posve je irelevantno, da li je riječ o kodificiranom ili nekodificiranom običajnom pravu. Autor na kraju podsjeća da je ovo samo jedan pokušaj mogućeg sagledavanja Vinodolskog zakona u svjetlu sveukupnog običajnog prava među Hrvatima. 99