ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 149

Rainer Egger. Dvorsko ratno vijeće i Ministarstvo rata kao središnji upravni organi Vojne krajine. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992). 35-36. str. 139-155 informacija. Informacije i pravosnažnost bile su cilj ove arhivske zbirke. Za povijest Vojne krajine u prvom je redu zanimljiva rubrika VII - krajiški pregovori; ona obuhvaća 376 brojeva u 20 kutija. Tema razvoja Vojne krajine od jedne tvorevine unutrašnjoaustrijskih staleža za obranu od Turaka, do jednog važnog dijela austrijske vojske, kao i do potpore unutrašnje sigurnosti "Monarhiae Austriacae" (Austrijske monarhije), možemo ovdje samo naznačiti. Uostalom često je prekomjerno bila razmatrana u znanstvenoj literaturi. Glavno vojno povjerenstvo pod Casparom Ferdinandom grofom od Cordove, izradilo je 1728/29. godine prve prijedloge za reorganizaciju Krajine; 1734. godine prvi put su krajiške čete djelovale izvan Vojne krajine - u Italiji, u toku rata za poljsko nasljedstvo. Od 1741. godine borile su se krajiške čete u ratu za austrijsko nasljedstvo, a u svim sljedećim pohodima sudjelovale su s najvišim odlikovanjima, naročito su u "malim ratovima" postale važan čimbenik vođenja rata. Zbog svega toga su bar djelomično izgubile svoju ulogu krajiških trupa. Jedna osoba mora se ovdje svakako spomenuti, a to je feldmaršal vojvoda Josip Fridrih von Sachsen-Hildburghausen (1702-1787) koji je 1736. godine po nalogu Karla VI. otišao u Graz i područje Vojne krajine da bi provjerio pritužbe krajišnika, jer unutrašnjoaustrijska ratna oblast "smatra Krajinu više granicom štajerske monarhije, nego carske". Tako piše u njegovom opširnom izvještaju od 7. ožujka 1737. godine.

32 U ovom izvještaju nalaze se i toliko značajne riječi za buduću organizaciju i zadatke Krajine da "ovu Krajinu ne treba smatrati samo antemurale contra Turcam, sed etiam contra Hungarum in času rebellionis". Uključivanje krajiških pukovnija u organizam k.k. vojske, organizacija generalkomandi i potpuno isključivanje staleža iz financiranja i popunjavanja položaja u Vojnoj krajini bili su najvažniji zahtjevi u ovom izvještaju. No, vojvoda je i u drugom pogledu bio značajan za povijest Vojne krajine. Godine 1780/81. napisao je po nalogu cara Josipa II. svoj "Prilog povijesti varaždinskog i karlovačkog Krajiškog ustava", opširnu studiju o povijesti Krajine, o prilikama u njoj polovinom 18. stoljeća i o reformama koje bi trebalo provesti. Ovaj rad popraćen brojnim prilozima spada u red vojno-povijesnih djela koja su izrađena pod vodstvom generalmajora Johanna Georga grofa Brownea, a po nalogu Josipa II. za arhiv kancelarije Dvorskog ratnog vijeća, te predstavlja ishodište svih ratnih i vojnopovijesnih istraživanja i prikaza Austrije. Rukopis Hildburghausena sa svim prilozima čuva se i danas u, već više puta spomenutom, arhivu kancelarije Dvorskog ratnog vijeća.

33 Vratimo se, međutim, unutrašnjoaustrijskoj vojnoj upravi. U Bečkom dvorskom ratnom vijeću postoji 1741. godine referent za nasljedne zemlje, koji je trebao vršiti otpremu za unutrašnjoaustrijsku ratnu oblast. U kancelarijskom postupku ove ustanove pojavile su se neke promjene, od 1578. godine uobičajena podjela na Windica i Croatica napuštena je 1738. godine, pa od tada postoji samo jedan unutarnji red spisa, doduše KA, io. HKR 1737 Croatica Juli 44; objav. kod Lopašića, knj. 3, str. 344-386. KA, KzlA. VII - 349 (dvije kutije). 149