ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 146
Rainer Egger, Dvorsko ratno vijeće i Ministarstvo rata kao središnji upravni organi Vojne krajine. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992). 35-36, str. 139-155 vijećnik bio nadležan za određeno područje (oružane, artiljerija; opskrba; regruti i remont, novačenja; utvrde), bio je to dakle početak stvaranja odjela kod ove ustanove. U slučaju kancelarijskog poslovanja i odlaganja spisa uvođenje ovih novina nije, međutim, ostavilo nikakvog traga. Utjecaj Bečkog dvorskog ratnog vijeća na poslove obrane granice stalno je rastao; 1667/68. godine bojne jedinice u Štajerskoj podređene su, usprkos protivljenja staleža i Tajnog vijeća u Grazu, Bečkom dvorskom ratnom vijeću, slično se dogodilo i u svibnju 1683. godine kada je feldmaršal Karlo grof Strassoldo kao zapovjednik vojske u Unutrašnjoj Austriji svoje naredbe dobivao iz Beča. Sredinom 17. stoljeća (1663. godine) stanje osoblja u Dvorskom ratnom vijeću u Grazu bilo je sljedeće: jedan predsjednik, četiri vijećnika, tri sekretara, dva registratora, tri kancelista, jedan knjigovođa, jedan adjunkt, dva poslužitelja, jedan računovođa i jedan vratar. 22 U to doba i dalje je trajala stalna napetost između Unutrašnjoaustrijskog dvorskog ratnog vijeća i Tajnog vijeća, koja je toliko uznapredovala da je 1669. godine Unutrašnjoaustrijsko dvorsko ratno vijeće dostavilo Dvorskoj kancelariji u Beču primjerak svoje uredbe, ujedno zahtijevajući da o novodonesenoj uredbi ne obavijeste Tajno vijeće. 1674. godine je, međutim, car u jednoj uredbi o Tajnom vijeću naredio da se Dvorsko ratno vijeće prvo treba savjetovati sa svim ispostavama (dvor, granica, pokrajine), zatim o tome obavijestiti Tajno vijeće, kako bi, nakon usaglašavanja Tajnog vijeća i Dvorskog ratnog vijeća, zajedno provodili zaključke. Pritom je i ovdje bilo vidljivo da Unutrašnjoaustrijsko dvorsko ratno vijeće ima ulogu tijela koje stoji u službi staleža tri unutrašnjoaustrijske zemlje: dvorska ratna vijeća branila su interese svojih staleža nasuprot Dvorskoj komori, ali i Tajnog vijeća. 23 Dvorska komora ojačala je svoj utjecaj nakon 1671. godine kada su joj pripala konfiscirana dobra grofova Zrinskih i Frankopana - Međimurje i Jadranska obala s lukom Bakar, od 1696. godine upravljala je također s grofovijama Lika, Krbava i Cetingrad (tek od 1711. godine dospjelo je ovo područje pod upravu Karlovačkog generalata). Uspjesi carske vojske protiv Turaka nakon 1683. godine promijenili su naravno ulogu Vojne krajine, što je dalo novi polet otporima Ugarske i Hrvatske protiv ovakovog uređenja. Stoga je car Leopold I. 1687. godine na Požunskom saboru odobrio staležima obiju kraljevina raspuštanje granice, a 1703. godine razmišljalo se već o raspuštanju Varaždinskog i Karlovačkog generalata. No, revolucionarna gibanja u Ugarskoj ubrzo su promijenila stav cara i bečkih središnjih ustanova. 4. siječnja 1704. godine opozvao je Leopold I. u jednom manifestu upućenom Varaždinskom generalatu planove razvojačenja, potvrdio privilegije, te zahtijevao izdavanje jednog proglasa protiv Ugarske. Iste godine uspostavljena je Banska krajina (područje od Petrinje do donjeg toka Une) koja je bila pod djelokrugom bana, a uzdržavana od hrvatskih staleža. 24 Thiel, AÖG 111, str. 603. Thiel, AÖG 111, str. 524; KA., KzlA. IXa-8; HKR 1675 Reg. April 56/2. Thiel, AÖG 111, str. 606, 611; Rothenberg (vidi bilj. 3), str. 82-85. 146
