ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 144
Rainer Egger, Dvorsko ratno vijeće i Ministarstvo rata kao središnji upravni organi Vojne krajine. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992). 35-36, str. 139-155 1593. godine pod nadvojvodom Ernstom izdana je Uredba za Unutrašnjoaustrijsko dvorsko ratno vijeće, no ova se nije bitno razlikovala od one iz 1578. godine. 13 Problemi i poteškoće postojali su od samog početka s Dvorskom komorom u Grazu kojoj je bila povjerena uprava nad ratnim materijalom u pokrajinskim oružanama, red pri izgradnji utvrda, te briga o prehrani u slučaju rata. Ovako je ostalo i u naredbi iz 1603. godine (ponovljenoj 1638. i 1675. godine); tek je car Josip I. oduzeo Dvorskoj komori ove tako izuzetno važne vojne kompetencije. No, i u djelokrugu bečkog Dvorskog ratnog vijeća postojali su sukobi u nadležnostima. Tako se 3. rujna 1604. godine potužio njegov predsjednik caru zbog prekoračenja drugih oblasti i kolegija: "Takav je bio oduvijek običaj, da ako je neka zemlja potraživala nešto ili tražila kontribucije, da se to dostavljalo ratnom vijeću, zato što je njemu povjerena odgovornost za granice, te zahtjevi i dispozicije za kontribucijom, kako iste ni u kom slučaju ne bi otišle negdje drugdje, već odgovarajućoj vojsci koja ih treba...". 16 Iz ovog je pritom vidljivo da je bečka dvorska institucija imala dalekosežnu odgovornost za granicu, stoje bilo posebno vidljivo iz činjenice da su joj bile podređene i pokretne jedinice. I u ovom slučaju se još jednom vodila borba za vlast između Dvorskog ratnog vijeća i Dvorske komore, stoga je kralj Matija 1608/12. odlučio: "Dakle pripada samo i jedino našem Dvorskom ratnom vijeću skrb i priprema oko svih ratnih potreba na bojištu, kao i oko uporišta i utvrda na granici sa svim ostalim poslovima koji su u svezi s tim, te zatim izvršenje svih odluka koje proističu iz ovih poslova u suradnji sa svim ostalim vojnim uredima." 17 1 u Uredbi o Dvorskom ratnom vijeću cara Matije iz 1615. godine koja se nadovezivala na prvu uredbu iz 1556. godine, Dvorskom ratnom vijeću koje se sastojalo od predsjednika i šest vijećnika, dat je u djelokrug "višestruki nadzor i briga nad našim utvrdama, kućama i mjestima koji leže na granicama naših kraljevina Ugarske, Hrvatske i Slavonije nasuprot ljutog neprijatelja našeg kršćanskog imena i vjere, Turaka, te će stoga o svakoj i svim stvarima u toliko marljivije razmišljati..." 18 A s nadvojvodom Ferdinandom (Unutrašnjoaustrijskim) trebalo je Bečko dvorsko ratno vijeće u pitanjima granice održavati "dobru korespondenciju". Ujedinjenjem austrijskih zemalja nakon smrti cara Matije 1619. godine, došla je s Ferdinandom Unutrašnjoaustrijskim ova linija nadvojvodske kuće na vlast i carsku čast, svoju vlastitu upravu unutrašnjoaustrijskih zemalja međutim je zadržala, posebno zbog financijske vezanosti staleža na Dvorsko ratno vijeće, od kojeg se nije moglo niti željelo odustati. Unutrašnjoaustrijsko dvorsko ratno vijeće je, dakle, i dalje postojalo, jedino je car za sebe zadržao sve nabavke "s velikom službom". Neophodne potpise vladara osiguravao je Unutrašnjoaustrijski odjel Austrijskog dvorskog ratnog vijeća u Beču (Unutrašnjoaustrijska ratna ekspedicija pri dvoru). 15 KA, KzlA IXa-3. 16 ÖZV 1/2, br. 26, str. 391; KA, Prager HKR 1604, br. 85. 17 ÖZV 1/2, br. 26A, str. 393-396. 18 ÖZV 1/2, br. 260, str. 401-411. 144
