ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 141

Rainer Egger. Dvorsko ratno vijeće i Ministarstvo rata kao središnji upravni organi Vojne krajine. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992), 35-36. str. 139-155 Hillbrand obradio je izuzetno važne i vrijedne kartografske fondove

5 za područje Vojne krajine

6

. Za povijest Dvorskog ratnog vijeća još uvijek je najvažnije veliko djelo "Austrijska središnja uprava" - započeto od Thomasa Fellnera i Heinricha Kretschmayra, te nastavljeno od Friedricha Waltera, koje u više tomova obuhvaća razdoblje od 16. stoljeća do 1852. godine. Oskar Regele ponudio je u svom prikazu samo kratki sažetak istog.

7 Jedna sveobuhvatna povijest Dvorskog ratnog vijeća još uvijek nam nažalost nedostaje; nešto bolje je obrađeno Unutrašnjoaustrijsko dvorsko ratno vijeće u radovima Viktora Thiela.

8 Turska pobjeda kod Mohača 1526. godine, te ubrzo nakon toga izbor Ferdinanda I. za kralja od strane hrvatskih staleža, nije samo povezao Hrvatsku s austrijskim zemljama za sljedeća stoljeća, već je nametnuta opasnost "turskog smrtnog neprijatelja", a time i napor obrane carske granice. Uspostava Vojne krajine nametnula je prirodno i vojnu upravu u sklopu formiranja opće uprave. Već 1531. godine sazivao je kralj ratna vijeća,

9 koja su se u suglasnosti s kranjskim staležima trebala brinuti o utvrdama i o pripremama obrane protiv Turaka. Godine 1533. bio je kranjski velikaš Ivan Ungnad "vrhovni ratni zapovjednik slovenske i hrvatske granice", a 1533. godine dobili su Uskoci kao prebjezi iz turske Bosne svoje prve privilegije.

10 Iako ratna vijeća nisu od 1531. godine vodila vlastite kancelarije, ipak se uskoro ukazala potreba uvođenja odgovarajuće uprave koja bi trebala savjetovati zemaljskog kneza u vojnim pitanjima, kao i u pitanjima rukovođenja vojskom. 17. studenog 1556. godine izišla je prva okružnica za Dvorsko ratno vijeće sa sjedištem u Beču koje je od tada uglavnom stalno zasjedalo. U njegov je djelokrug pored drugih vojnih pitanja spadala i briga o rasporedu utvrda "naročito kod naših mjesnih i krajiških kuća".

11 S godinom 1556. započelo je ne samo stalno rukovođenje i uprava carskom vojskom koja se u ponešto promijenjenom obliku zadržala sve do kraja I. svjetskog rata, nego je to ujedno i početak neprekinutog niza arhivalija različitih vrsta i obima koje predstavljaju osnovu svih povijesnih istraživanja ovog problema. 5 termin "kartografski fondovi" označava u našoj arhivističkoj terminologiji kartografske zbirke, (op. prev.) 6 Walter Wagner, Quellen zur Geschichte der Militärgrenze im Kriegsarchiv Wien, in: Schriften des Heeresgeschichtlichen Museums, knj. 6 (v. bilj. 3), str. 261-290 i Erich Hillbrand, Die Kartenbeständc Kriegsarchivs Wien für das Gebiet der ehemaligen Militärgrenze, isto, str. 231-253. 7 Oskar Regele, Der österreichische Hofkriegsrat 1556-1848. (Mitteilungen des Österreichischen Staatsarchivs, dodatak I/l, Beč 1949.) 8 Viktor Thiel, Die innerösterreichische Zentralverwaltung, u: Archiv für österreichische Geschichte (AÖG), knj. 105, 1916. god, str. 1-210: knj. 111, 1930. god. str. 498-670. 9 Osterreichische Zentralverwaltung (ÖZVj, 1/3, str. 531-534. 10 Naputak za Ungnada v. kod Lopašića, knj. 3, dodatak XV, str. 420-426; Uskočka privilegija iz 1535. u Ratnom arhivu u Beču (Kriegsarchiv Wien - KA), arhiv Kancelarije (Kanzleiarchiv - KzlA) VII-2/1. 11 ÖZV, 1/2, br. 16, str. 276-280. 141