ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 122

Ivan Pederin, Organi Austrijskog nadzora nad tiskom u Dalmaciji poslije 1848. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992). 35-36, str. 121-138 nadzorom nad tiskom. Radilo se samo o tome da se iznađe suvremeniji način državnog nadzora i utjecaja na tiskanu riječ, točnije način, koji će imati više razumijevanja za hitnost i aktualnost onoga što se tiska, a tiskana riječ uvijek je bila, a u XIX st. više nego u ranijim razdobljima, u nekom odnosu prema dobu nastanka, odnosno času tiskanja i objavljivanja. Kad je 14. ožujka 1848. proglašena "sloboda tiska" to je unijelo veliku zabunu u sve austrijske zemlje, a posebno u zadarsko knjižarstvo. Tako zadarski tiskari, braća Pietro i Napóleoné Battara i Jean Rougier traže već 22. ožujka 1848. objašnjenja od Namjesništva, jer novog zakona o tisku nije bilo (338,

XI

2

/1 617)

2

. U to doba, 20. ožujka 1848. pisao je ministar, barun Pillersdorf iz Beča dalmatinskom guverneru Johannu Augustu von Turszky (338 XI/2/1 644 da pripazi da do donošenja novog zakona o tisku svi ostanu mirni. Pisci nisu ostajali "mirni" bar ne po mišljenju ministra Pillersdorfa. Kad se u broju 30. "Gazzetta di Zara" 1848. pojavio članak kurijalnog kancelara Valentina Liccara pod naslovom "Chiesa e costituzione" (Crkva i ustav) Pillersdorf se toliko razljutio da je u pismima od 19, 20. i 29. travnja 1848. tražio od guvernera Turszkog da Liccaro bude odmah otpušten, pa je zadarski nadbiskup Giuseppe Godeassi, iako preko volje, udovoljio tom zahtjevu i otpustio Liccara 8. svibnja 1848. (336, X

2

/6. 873, 1969, 1098). Dana 27. ožujka 1848. šef dubrovačkog redarstva, vladin tajnik barun Roszner von Roszenach, javlja Namjesništvu da je optužen dubrovački knjižar Petar Frano Martecchini zbog zlouporabe tiska (336. XI

2/

1144

) pa opet 14. svibnja da u Dubrovniku svi zlorabe tisak i da valja razmisliti o granicama u kojima se može uživati sloboda tiska (336. XI 2/1.

1194

)Žabuna je bila opća pa u to doba Turszkom piše i veliki kancelar Inzaghi 16. ožujka 1848. da valja spriječiti divljanje novinstva i zlouporabe tiska tako što će se uspostaviti odgovornost tiskara (336. XI 2 /1. 606) pa se istog mjeseca pojavio i "Privremeni propis protiv zlouporabe tiska" (Provisorische Verordnung gegen den Missbrauch der Presse) koji je tražio da svaki tiskopis nosi ime tiskara, izdavača, mjesto i godinu. Dopuštenje vlasti za tiskanje novina više nije bilo potrebito, ali je svaka novina i časopis morala imati odgovornog urednika nastanjenog u zemlji, starijeg od 24 godine čije će se ime otisnuti na svakom broju. Novine će morati besplatno tiskati ispravke, neće smjeti napadati vladara, podstrekavati na nasilno mijenjanje ustava, na odvajanje pojedinih zure na prodaju, širenje i reklamiranje knjiga (1810-1848), Bibliotekarstvo, Sarajevo, 31(1985), str. 23-33; isti, Austrijski propisi o tisku i nadzor nad dalmatinskim tiskom (1848-1863), Bibliotekarstvo 32(1986), str. 106-116, 33(1987), str. 62-71; isti, Dalmatinski pisci, urednici i čitatelji u očima austrijske cenzure, Dubrovnik, 31(1987), br. 3-4/1988, str. 5-22; isti, Odnos austrijske vlasti prema talijanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom novinstvu u doba bokeljsko-hercegovačkog ustanka (1880-1882), Boka, Herceg-Novi, 20(1989) str. 187-209; isti, Austrijska cenzura od 1810-1848. i njezin utjecaj na razvitak knjižnica u Dalmaciji, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 30(1987) Zagreb, 1989, str. 19-44. 2 S obzirom da citati cjelokupne arhivske grade potječu iz Presidijalnih spisa Namjesništva u Historijskom arhivu u Zadru, ja nisam zbog kratkoće ove navode stavljao u bilješku, već sam u zagrade stavljao broj kutije, kategoriju i signaturu. 122