ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)
Strana - 91
Ivo Ficović, Dubrovačko kazalište u doba francuske okupacije. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 87—93. ne u tvrdnji da u masi gledalaca nije bilo vlastelina. Kroz stoljeća ta dvorana je bila mjesto sastanaka Velikog vijeća Dubrovačke republike. Taj zbor svih punoljetnih plemića, pod predsjedanjem kneza, bio je vrhovna instanca vlasti. Na ulazu u dvoranu vlastelu je dočekivao natpis: Obliti privatorum publica curate. Marmont je taj natpis čitao u duhu novih shvaćanja o prvenstvu općih nad posebnim interesima pa je dvoranu otvorio svima. Taj njegov revolucionarni potez ujedno je bio i udarac osvajača kojim uništava glavne stupove suvereniteta pokorene zemlje. Malo vijeće i Vijeće umoljenih Marmont je izričito dokinuo svojim dekretom od 31. siječnja 1808, a udarac Velikom vijeću dao je pretvarajući njegovu palaču u svoj teatar. Teatro ducale će pratiti sudbinu svoga začetnika. Prva sezona je okončana 5. srpnja 1809. To je ujedno bila i najuspješnija sezona ovog novog kazališta. Pothvat s kazalištem je sjajno krenuo, posao je bio unosan za glumačku družinu, pa 3. lipnja Marco Battagel, prvi violinist i dirigent, upućuje molbu da mu se odobri organizacija trupe za slijedeću sezonu. 5 Garagnin mu izdaje zatraženo odobrenje za sezonu jesen 1809/proljeće 1810. Općinsko vijeće je to pokušalo spriječiti. Svoj stav je obrazložilo bijednim stanjem dubrovačkih obitelji. Zabava ovakve vrste opterećuje kućne budžete pa bi ova loša navika (predstave s lutrijom) mogla gurnuti u propast mnoge obitelji. Do tada se u Dubrovniku uvijek pazilo na razumno gospodarenje i postojale su posebne odredbe protiv luksuza. Možda je ovo bio iskreni stav općinskih otaca, a možda i pokušaj sabotiranja Marmontovog teatra koji je osim kulturno-zabavne imao i ulogu propagiranja nove vlasti. Ratne neprilike onemogućuju redovan početak naredne sezone pa Marco Battagel stiže u Dubrovnik s družinom tek u prosincu i prvu predstavu imaju 26. 12. 1809. Družina više ne uživa nikakvih subvencija, a za svaku predstavu obavezna je tražiti dozvolu. Uz teatar Battagelu je dozvoljeno da u obližnjoj prostoriji otvori kavanu. Za predstave i tombolu odobrenja je tražio Zinelli, upravitelj glumačke družine (Capocomico). Iz molbi se mogu utvrditi dva naslova koja su izvođena u Dubrovniku u prvoj polovici 1810.: Giudizio di Salamone i II sacrifizio di Abraam. Općinske vlasti nisu odobrile da se te predstave održavaju petkom. 6 Izgleda da su vodeći impresariji u Dalmaciji bili Vincenzo Ludovisi i Valentino Rossi. Imali su i dokument o svojoj »nadležnosti« za čitavu Dalmaciju. Tako Rossi već u siječnju 1810. traži odobrenje za dovođenje trupe u Dubrovnik. Uz molbu prilaže i plakat komične opere La vedova contrastata koja se izvodi u Zadru te sezone. Na plakatu kao dirigent i prvi violinist upisan je Marco Battagel, dubrovački impresario. Slije5 Garagnin je podmirio odmah troškove družine. Manje sreće imali su učesnici (civili) u radovima na adaptaciji dvorane. U više navrata traže da im se plati utrošeni materijal. Odgovoreno im je: kad u blagajni bude novaca. 6 Dozvolu za jednovečenrji vlastiti program tražila je Teresa Zinelli, žena (?) upravitelja družine. U siječnju neki Luigi Gaidoni traži i dobiva odobrenje za jednu muzićko-scensku priredbu komičnog karaktera. 91
