ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)
Strana - 89
Ivo Ficović, Dubrovačko kazalište u doba francuske okupacije. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 87—93. parter i lože. Budući je dvorana trebala poslužiti i za plesne zabave, parter i scena su morali biti pomični. Trećina dužine, oko 8,5 m je odvojena za pozornicu, koja je imala uobičajeni izgled s kulisama, svijećnjacima i zavjesama u pozadini. S prednje strane na postavljenom luku dizao se i spuštao zastor. Najviše je posla bilo oko izrade loža. Iznad partera, u obliku potkove, podignuta su dva kata. Lože su se oslanjale na 12 jakih greda koje su donjim krajem bile uglavljene u svod donje prostorije, a gornjim dijelom u krovište. Na mjestima gdje nije bilo donjeg svoda učvrstilo se konstrukciju posebnom armaturom. Budući su ove grede bile masivne, trebalo ih je ukrasiti i maskirati da ne nagrde izgled dvorane. Prednji dio im je zaobljen, jedan dio su zaklanjale ograde loža, a dio iznad ograda oblikovan je u stupove. Prvi niz stupova, koji su se izdizali iz partera i koji su bili najdulji, imao je dorske kapitele, drugi niz na prvom katu loža imao je komponirane kapitele, a treći niz, na drugom katu, činili su najkraći stupovi s jonskim kapitelima. Kapiteli su bili vrlo pažljivo izrađeni-majstorsko djelo trojice domaćih duborezaca. Budući je dvorana bila dosta uska, lože su bile široke samo 4,5 stope (manje od 1,5 m). Zbog toga na ložama nije bilo zadnjeg zida, a umjesto stolica imale su dva reda klupa. Iza loža ostavljen je uski hodnik za prolaz. Gornji obrub loža je obojen kao friz u nebesko plavoj boji. Na prvom katu ograde loža su obojene u kvadrate s crvenom podlogom na kojoj su jednobojne slike u crno-bijeloj maniri. Između svake četvorine je naslikan Amor. Ograda na drugom katu oslikana je kao arabeska, također u crno-bijeloj maniri. Niz dasaka oslikanih resama, vijencima i zavjesama trebao je krasiti razmak između stupova u gornjem dijelu loža. Međutim, zbog nedostatka novca nije izveden. Stara dvorana je imala divan kazetirani strop s bogatom reljefnom dekoracijom debljine preko 10 palaca. Nažalost, zbog nosivih greda koje su se morale učvrstiti za krov, stari strop je pretrpio tolika oštećenja da ga se moralo potpuno srušiti. Kazete su porazbijane, rozete skinute i napravljeno je nebo s ornamentiranim parcelama. Konačno, kao najlakši dio posla, ostala je konstrukcija partera. Da bi se kazalište moglo pretvoriti u plesnu dvoranu, parter i glavnina pozornice su tako konstruirani da se mogu lako maknuti ispod loža. Rasvjetu su davali svijećnjaci na pozornici, kulisama i iznad orkestra. U sredini same dvorane visio je također luster sa svjetiljkama. Kapacitet sale je bio 764 mjesta, od toga u ložama 264 mjesta, a u parteru 300 sjedećih i 200 stajaćih. 4 Adaptacija dvorane izvršena je u 4 Projekt kazališta se postepeno modificirao. Prvotno Marmontova zamisao je bila montiranje samo partera i pozornice. Međutim, od toga se moralo odustati zbog dubrovačkog običaja da žene sjede u ložama, a ne zajedno s muškarcima u parteru. Osim toga bila je potrebna i centralna loža za Marmonta. Zato je ideja generala Clausela bila podizanje galerije u dvorani. I od ove se ideje odustalo jer bi dvorana više nalikovala na »crkvicu s tribinama, nego na salu za priredbe«. Zbog 8 m visine udaljenost između galerije i stropa bila bi prevelika. Konačno se pristupilo izradi dvaju katova loža. 89
