ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)
Strana - 52
Davorin Eržišniik, Preorjentacija rada u vanjskim službama Republike Hrvatske. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 49—55. Konkretna analiza te koncepcije, zahtjevala bi odgovore na sljedeća pitanja: — u čemu se sastoje najvažniji nedostaci dosadašnje koncepcije i kakve su njihove posljedice, — koji su to novi preduvjeti i njihove intencije, — koje bi metode (način rada) odgovarale novom pristupu — i kako planirati rad u vanjskim službama. Cilj ovog teksta je operativna razrada onih pitanja, koja su i motivirala donošenje ovih propisa. Uz objašnjenje motiva, bio bi to i operativni plan za njihovu provedbu. a/ Kako je za dosadašnji način rada, karakteristična koncepcija da se štiti sve, ona je uz nedostatnu ekipiranost, imala i nedostatne rezultate. Jednostavno radi se o nesrazmjeru između veličine zadatka, s jedne strane, i mogućnosti, s druge. Posljedice tog nesrazmjera, bile su opća neefikasnost i ono što je bitno — zapostavljanje važnijih zadataka, na račun manje važnih. Konkretizacija razloga za takvo stanje, pokazala je da se svode na nekoliko osnovnih. Odgovarajućim redosljedom bili bi to najprije, jednaki tretman za sve imaoce i jednaka zaštita za svu registraturnu građu, zatim stereotipni pregledi bez jasnih ciljeva i na kraju — nedostatak standardnih pokazatelja. Stvarna neefikasnost, kao rezultat takvog rada, naprotiv, dobro je kamuflirana navodnim brojem obavljenih pregleda. Tako je prividno, ažurnost u radu bila u najboljem redu i njoj se nije moglo prigovoriti, a stvarno, rezultati nisu. U izvještajima, koji su podnošeni, stajale su impozantne cifre, ali iza njih, ne i rezultati. Ako bi se i poveo razgovor o neefikasnosti, on bi zastao na argumentima kao što su: veliki broj registratura, nerjesen status vanjske službe i nedostatak inspekcijskih ovlaštenja. Da bi se stvarni rezultati što bolje prikrili, sve se svodilo na brojke. U nekim slučajevima, da bi se one što više povećale, pribjegavalo se i šematiziranim zapisnicima, u koje su podaci unošeni po principu ankete. U drugim, ako to i nije bio slučaj, zapisnici su sastavljani na brzinu, ponavljajući u njima uglavnom jedne te iste podatke. Krajnji cilj bio je jedino broj obavljenih pregleda, a ne podaci o karakteristikama, strukturi i količinama arhivske građe. Zvanično pokriće za takav način rada bio je opet ogroman broj registratura. Tako su ta dva broja (registratura i pregleda) opravdavali jedan drugog i sve se vraćalo na početak. Rezultati su iskazivani brojem pregleda, a on se opravdavao brojem registratura. Simetrija između njih mogla se razrješiti samo uklanjanjem jednog. Pod jednakom zaštitom za svu registraturnu građu, misli se na to, da se arhivska služba, štiteći sve, iscrpljivala i na onom što ne spada u njezin djelokrug. Jasno, na štetu onog, što se nalazi u tom djelokrugu. 52
