ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 42

Vjekoslav Majcen, Dokumentacijski sustav Kinoteke Hrvatske. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 39-48. Zbirom odabranih podataka omogućen je zadovoljavajući opis pojedinog dokumenta i pojedinih vrsta dokumenata, ali ne i njihovo međusobno povezivanje u cjelovitu informaciju o filmskom djelu. Da bi se to postiglo, potrebno je utvrditi zajednički identifikator za sve vrste građe. Budući da se u najvećoj mjeri radi o građi koja se odnosi na filmski dokumenat (filmsko djelo), takav zajednički indentifikator koji će povezivati scenarij, film, plakat, fotografiju »novinski isječak idr. najčešće će biti naslov filma koji čini jedinstvenu glavnu odrednicu za najveći dio kinotečne građe. Izvan toga ostaje mali broj dokumenata koji se ne odnose na pojedinačno filmsko djelo, već na događaj (npr. retrospektiva), ili ime stvaraoca građe (npr. fond O. Miletića), pa će to biti dopunski identifikatori građe. Ovi identifikatori odnose se na povezivanje sadržaja građe. Druga obvezna oznaka, koja omogućava imovinsko praćenje građe je broj ulazne knjige na koji bi se dosljedno trebalo pozivati u daljem toku obrade. Takvim povezivanjem dokumenata koji različitim jezikom donose određene informacije o filmu trebalo bi doći i do cjelovitosti kinotečne građe koja onda može biti izvorom različitih prosudbi o povijesti filma i kinematografije, a različitim izborom podataka do dviju vrsta evidencija: jedne kojoj će osnovna funkcija biti pregledno utvrđivanje od kojih jedinica se sastoji kinotečni fond (imovnik Kinoteke) i druge koja će omogućavati višeaspektno pretraživanje građe. Čini se racionalnim da se čitav postupak stvaranja potrebnih informativnih pomagala zasniva na slijedu postupaka: — evidentiranje građe kod prijema; — matičnoj obradi građe i — generiranju evidencija i kataloga izborom određenih podataka iz dokumenta koji nastaje matičnom obradom. Ovakav redosljed daje mogućnost da se na najmanju moguću mjeru svede prenašanje istih podataka iz jedne evidencije u drugu, osigurava dovoljan broj podataka za njihovo procesiranje i čini nepotrebnim češće vraćanje dokumentu, budući da su relevantni podaci prenijeti na dokumentacijsku karticu. Evidentiranje ulaza građe Knjiga primljene građe (Uputstvo III/A) trebala bi osigurati da sva građa koja prvi puta ulazi u Kinoteku bude odmah i evidentirana. Prema tome, ova knjiga je i osnovni imovnik kinotečne građe, ali i izvor podataka o stvaraocima (imaocima) građe, ostvarivanju dijela programa rada Kinoteke, a u negativnom određenju pokazuje koji stvaraoci neredovito dostavljaju građu, pa u redovnom radu treba poduzeti određene mjere radi njena preuzimanja. 42