ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 118

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 111—128. zaboravljene filmske prošlosti koje otkrivaju niz autora i djela koji pred­stavljaju korijene i zagubljene stepenice razvoja filmske umjetnosti. Nakon opsežnih prezentacija američkog, talijanskog, francuskog (1988. godine i našega) filma nijemoga razdoblja, prošle godine je tako, posebnu pozornost izazvalo otkriće gotovo nepoznatog ruskog filma iz predrevolucio­narnog razdoblja, a sve više pozornosti privlače i Evropi potpuno nepoznate kinematografije, kao što je na primjer bogata produkcija Japana na prije­lomu stoljeća. Ove godine središnje mjesto imala je njemačka kinematografija od samih početaka 1895. do Caligarija, odnosno do 1920. godine. Od pojedinačnih autora, prikazan je autorski opus oca filmske animacije Emila Cohla, te hommage velikim komičarima Raymondu Griffithu (nekada vrlo popularnom kod naše publike) i Stan Laurelu. Poseban interes pobudilo je i veće ranog japanskog filma, no svakako je u središtu pozornosti i najvažniji događaj Dana nijemoga filma bila evropska praizvedba rekonstruiranog filma Davida W. Griffitha Intolerance snimljenog 1916. godine. Opsežan izbor filmova njemačke kinematografije nijemoga razdoblja obu­hvatio je Oko 160 naslova od najranijeg razdoblja do 1920. godine, kada je Robert Wiene snimio Das Cabinet des Dr. materijala iz toga (najranijeg) razdoblja je sačuvano. Težište retrospektive bilo je na manje poznatom pionirskom razdoblju formiranja kinematografije koja će kasnije dati niz svjetski poznatih autora i djela. U tome dijelu ponovno je aktualiziran rad jednog od osnivača kine­matografije Maxa Skladanowskog, koji je već u listopadu 1895. godine (neko­liko mjeseci prije čuvene Lumierove pariške projekcije) u nekom varieteu prikazivao kratke filmske storije snimljene kamerom vlastite konstrukcije. Sačuvan je veći broj ovih dokumentarnih jednominutnih zapisa snimljenih 1895 i 1896. godine, od kojih su npr. Izlazak vatrogasaca ili Boksanje kengura poznati i iz prvih objava filmskih programa putujućih kinematografa u na­šim krajevima. Drugi začetnik njemačkog filma, O'skar Messter koji je nakon prvih dokumentarnih zapisa s više mašte i vizualnog senzibiliteta istraživao mo­gućnosti filmske kamere, predstavljen je lepršavim viražiranim trominutnim plesnim minijaturama (Alabaster iserija) — kratkim, ritmičkim, stiliziranim plesnim točkama i studijama pokreta ljudskog tijela. U predstavljanju njemačke filmske produkcije do 20-ih godina, malo mjesta je dobio čisti dokumentarni filmski zapis (osim najranijih filmskih dokumenata nastalih na samom početku razvoja kinematografije 1895 — 1897. godine). Također je zaobiđena i obimna produkcija filmskih žurnala. Tako je izostala informacija o razvoju dokumentarnog filma i filmskog žurnalizma, ali je zato središnje mjesto dobila produkcija igranih filmova, koja je obu­hvatila velik broj autora i iznimno velik broj filmskih naslova koji su pripre­mali put svjetskoj afirmaciji ove kinematografije. Među njima su i značajna imena filmskih autora, kao npr.: Quido Seeber, Urban Gad, Max Mack, Max Reinhardt, Franz Hofer, Harry Piel, Otto Rippert, Lotte Reininger, Paul Wogenar, Ernst Lubitsh i dr. Mnogi od tih filmova i danas se s pozornošću mogu pratiti ili izazivaju simpatiju, kao npr. u nas nekad izvanredno popularni akcioni filmovi Harry Piela ili manje poznatog Franza Hof era koji je stvorio iznimno velik filmski opus, filmovi znamenitog kazališnog redatelja Maxa Reinhardta, ili razrađene drame Urbana Gada u kojima dominira Asta Nielsen i glumom i svojom po­javom (na primjer u filmu Djevojka bez domovine (Die Maedchen ohne Vaterland, 1912). Čija radnja je smještena negdje u našim krajevima). No, sigurno da je u cijeloj retrospektivi najznačajnija dominanta bio film Kabi­net doktora Caligarija (Das Cabinet des Dr. Caligari, 1920.) Roberta Wienea, 118

Next

/
Oldalképek
Tartalom