ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)
Strana - 101
Stjepan Antoljak, Miho Barada (1889—1989). Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 95—110. nije povijesti koji je dosta taman. Ujedno je nasuprot zastarjelom gledanju Hauptmanna, utemeljenom na osnovi Šišićevih izvornih podataka sakupljenih u »Povijesti Hrvata« (1925), iznio u novom svjetlu sile smjernice koje su sudjelovale pri propasti hrvatske države, a to je razdoblje od smrti Zvonimira do Kolomana. Tada je Barada i dao prvi put reprodukciju jedne dosada nepoznate isprave u prijepisu iz 1050. g. iz kartulara benediktinske opatije na otoku Tremiti pohranjenog u Vatikanskoj biblioteci u Rimu, a u kojoj se navodi »iudex« Berigoj, vladar Neretljana. Time su, poslije velike Šišićeve »Povijesti Hrvata«, dani u obliku revizije novi pogledi u povijesti Hrvata u doba narodnih vladara. Svi ovi Baradini radovi izašli su prije njegovog definitivnog preseljenja u Zagreb 1933. godine. Tu on tiska »Scriptorium« opatije sv. Krševana u Zadru (Godišnjak Zagrebačkog sveučilišta, Zagreb 1933, 3— 17), u kome kritizira rad Giuseppea Präge o Scriptoriumu sv. Krševana. 6 i to »radi talijanske javnosti, da se vidi kakve su, a i zna tko su te veličine koje se geriraju kao vrhovne sudije u historijskim pitanjima Dalmacije, te turaju u strani svijet mnoštva raznovrsnih tobože znanstvenih sastavaka«. Nadalje kaže da je on u ovoj raspravi daleko »od svake nacionalne prizme«; doduše, da ovo napiše potakla ga je »nacionalna odbrana i čast, kao i stručni ponos,« koji, ispovijeda, da je stekao »na talijanskom tlu«. Kada je 1934. Praga kao odgovor na ovakvu Baradinu kritiku odgovorio polemičnim radom 7 , u kome ga je pokušao zajedno sa V. Novakom pobiti radi beneventane, a i napose je kritizirao Baradino tumačenje imena Sedeh kao i njegovo »Dinastičko pitanje«, iznoseći u čemu je još pogriješio, Barada mu nije ostao dužan te je 1935. u novoosnovanom znanstvenom časopisu (Jugoslavenski istoriski časopis I, Ljubljana-Zagreb-Beograd 1935, 489—502) detaljno, a i vrlo oštro osvrnuo na ovaj Pragin odgovor, ukazujući ponovno na Pragine greške i propuste. S ovakvim stavom Barade složio se je i V. Novak koji se je priključio njegovoj ocjeni samo s oviim riječima: »Odgovori prof. Barade« su i »moji«. Slijedeća Baradina rasprava je: Iz starohrvatske povijesti: I Seoba Hrvata i Srba (Nastavni vjesnik XLII, Zagreb 1933/34, 172—179, 250— 252), gdje ukazuje da su se Hrvati, na osnovu Porfirogeneta, doselili u Dalmaciju iz careve Bijele Hrvatske, tj. iz poznije Male Poljske, dok »sa seobom Srba nismo na čisto«, jer je car slabo upućen u »seobu Srba«. Ujedno upozorava da se je »protiv doselenja Hrvata i Srba iz Povisi ja i Polablja najviše dosada opirala lingvistika«. U drugom dijelu 6 Praga, G. Lo »Scriptorium dell'abbazia dei benedittini di San Grisogono in Zara, Archivio storico per la Dalmazia, fasc. 39—40, 42—43, 45—49, Roma 1929—1930. 7 Praga G. Lo »Scriptorium« di San Grisogono in Zara. Note polemične, Atti e Memorie délia Società Dalmata di Storia Patria, III —IV, Zara 1934. 101
