ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 81
Marijan Rastić — Đuro Zatezalo, Dosadašnja nastojanja na razgraničenju arhivske građe između arhiva i njima srodnih institucija u SRH. Arhivski vj esnik, 32 1989. sv. 33, str. 77—85. Rukom pisani, štampani, audio-vizuelni, kartografski materijal podjednako se nalazi i u bibliotekama i u arhivima. Pa ipak, razlika između bibliotečnog i arhivskog materijala postoji neovisno od njihovog vanjskog oblika. Jedno od osnovnih obilježja arhivske građe nalazi se u njenom postanku, koji je u izravnoj vezi s djelatnošću upravnih vlasti ili bilo koje druge organizacije — stvaraoca. Ona sadrži znanje koje posjeduje administracija ili osoba koja ih je stvorila. Značenje arhivske građe leži najvećim dijelom u njezinoj organskoj povezanosti sa stvaraocem. Njena kulturna vrijednost je sekundarna. Bibliotečni materijal, naprotiv, sadrži znanje drugih i stvoren je u prvom redu za kulturne potrebe. Zato se većinom i sastoji od samostalnih jedinica, a one su po svom značenju potpuno nezavisne u svom odnosu prema drugim bibliotečnim jedinicama. Arhivski dokumenti predstavljaju redovito unikate (pogotovo u ranijem razdoblju), dok s knjigama to nije slučaj. Sir Hilary Jenkinson kaže »da arhivska građa ne postoji zato što ju je netko sastavio s pretpostavkom da će ubuduće koristiti istraživačima za dokazivanje neke činjenice ili postavljanje neke teorije. Arhivska građa nastaje prirodnim procesom, a tako i dobiva svoj definitivni poredak. Ona posjeduje strukturu, sastav i prirodnu vezu između pojedinih dijelova, a oni su od osnovne važnosti za njezino značenje«.' Thomas Schellenberg, zaključujući u svom priručniku poglavlje o arhivima i bibliotekama, kaže da se ove ustanove »ne bi smjele natjecati u sticanju javnih spisa« dodajući da »biblioteke ne bi trebale zadržavati arhivske dokumente, bespravno oduzete-nekoj državnoj ustanovi, jer ti dokumenti pripadaju aktima s kojima su povezani. Svaka od ovih ustanova ima dovoljno posla na svom vlastitom području, pa ne trebaju zadirati jedna u prava druge, jer stvaranju akata, kao i pisanju knjiga, nema ni kraja ni konca«. 9 Za muzeje je karakteristično da imaju zbirke predmeta. Predmeti su »trgovačka roba« do koje se dolazi kupnjom, darom ili zamjenom, a to su sve modaliteti koji, izuzev kod privatnih arhiva, kod prave arhivske građe ne dolaze u obzir. Usprkos tome što je rečeno da arhivska građa predstavlja organsku cjelinu, arhivi posjeduju i arhivske zbirke. Gdje su granice prikupljanju arhivskih zbirki? Odgovor na ovo pitanje ujedno je i odgovor za razgraničenje dokumentacije između arhiva i muzeja. Zbog toga je potrebno razmotriti što su to arhivske zbirke i kakvih arhivskih zbir' Hilary Jenkinson, A Manual of Archive Administration, London 1966, str. 27. 1 Thomas R. Schellenberg, Modern Archives, Principles and Techniques, Chicago 1957, str. 20—21.
