ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 80
Marijan' Rastić — Đuro Zatezalo, Dosadašnja,nastojanja ha razgraničenju arhivske građe iemeđu arhiva i njima srodnih institucija u SRH. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 77^85. Iz drugog upitnika vidljivo je da se radi o arhivalijama različite provenijencije (iz djelatnosti organa uprave, pravosudnih organa, raznih ustanova, privrednih organizacija, društveno-političkih i društvenih organizacija, od pojedinih obitelji, istaknutih javnih radnika i si.). Muzeji, biblioteke i znanstvene ustanove došli su u njihov posjed uglavnom prikupljanjem, a tek iznimno poklonom ili otkupom. Također je utvrđeno da je arhivska građa u muzejima većim dijelom nesređena i provizorno popisana, dok je u bibliotekama i znanstvenim ustanovama pretežno sređena, većinom predmetno popisana, a u nekim slučajevima i registrirana. Građa je najdostupnija javnosti u bibliotekama, dok se u muzejima i naučnim institucijama koristi interno. ; U arbivističkoj literaturi postoji jednodušnost u ocjeni da je arhivska građa upravo u muzejima najviše izvrgnuta propadanju jer služi kao eksponat na izložbama. I ovom prilikom moramo spomenuti velike zasluge muzeja u spašavanju arhivske građe u doba kad još arhivskih ustanova na pojedinim područjima SR Hrvatske nije bilo. Ipak, te zasluge ne smiju biti razlogom da pojedini dijelovi arhivske građe, istrgnuti iz organske cjeline, ne dođu na mjesto koje im i pripada* Nastojanje da provedu razgraničenje postojalo je samo kod arhiva, i to nedovoljno odlučno, s puno obzira prema objektivnim i subjektivnim teškoćama., 1 : S druge strane kulturne i znanstvene ustanove odugovlačile su s izvršenjem osnovnog zadatka — izrade popisa arhivske građe. One nisu pokazale niti interes za razmjenu jer od arhivskih ustanova nisu tražile popise muzejskih predmeta, knjiga i časopisa koji bi spadali u njihovu nadležnost. Čini se da je razgraničenje između arhiva, muzeja, biblioteka i znanstvenih ustanova, kako je to zamišljeno u Preporuci, previše uska baza jer. tretira uglavnom pitanje rukopisa, dok stvarno sporne ili granične dokumentacije ima mnogo više. Da bi se razgraničenje lakše moglo provesti, potrebno je poznavati bitna svojstva građe, a s obzirom na poslove i zadatke koje pojedine ustanove vrše. Zakonskim propisima određuju se zadaci ustanova u oblasti kulture,na taj način da je osnovni posao arhiva rad na arhivskoj građi, biblioteka na knjigama i bibliotečnom materijalu, a muzeja na predmetima i zbirkama predmeta. Dok je pojam arhivske građe u Zakonu, ö'zaštiti arhivske građe i arhivima (NN SRH br. 25 78.) precizno određen, to nije,slučaj s pojmom bibliotečnog materijala. U čl. -1. 'stav 2, Zakona o bibliotekama (NN SRH br. 25 73.) bibliotečnom građom smatraju se ».. ; tiskane i na drugi način umnožene publikacije, rukopisi, audio-vizuelni-materijal i sl.«. A taj materijal često se ne može razlikovati od arhivske građe samo na osnovu svojih oblika porijekla ili vrijednosti; 80