ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 31

Mirjana Strčić, Dragovan Šepić i Hrvatski narodni preporod u Istri. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 29—34. se čini kako i sâm prof. Šepić daje reći da se za preporodno doba u Istri interesira donekle uvjetno, rubno, kao za temelj događaja što su slijedili nakon 1900. godine. S druge strane, osobno sam sklona postavci da se godina 1907, s izbornom pobjedom hrvatsko-slovenskih snaga i nesumnjivom potvrdom slavenskoga karaktera Istre, može shvatiti kao završna godina preporodnih oblika borbi i nastojanja; stoga u granice ovoga promišljanja odmah ulazi velika Šepićeva radnja o 1907. te pregled koji obuhvaća odsječak 1900—1914. godina. U isti mah, ono što se u Istri i Istarskom saboru dešava od 1900. do 1914. god. najneposredni]e je vezano uz prethodna iskustva i načine borbe preporodnih djelatnika, dakle u vezi s preporodnim kretanjima svakako ostaje i cjelokupno Šepićevo istraživanje razvoja situacije do prvoga svjetskog rata. Na vrlo usko povezivanje atmosfere nakon 1907. god. s prethodnim periodom osobito može, pri tome, ponukati poznavanje hrvatske književne produkcije u Istri u vrijeme preporoda; naime, istarski preporodni krug pisaca i nakon 1907, sve do 1914. godine, u svojim djelima nastavlja izražavati identične osnove duhovnih obzora, način mišljenja i osjećanja nacionalne problematike, s tipičnim preporodnim duhom, pa i žanrovskim opredjeljenjima. Hoću, dakle, reći da se u svim do sada navedenim Šepićevim radovima zapravo tretira problematika vezana uz hrvatski narodni preporod u Istri, bilo izravno, bilo posredno. Isto tako, ovo izlaganje moralo je uzeti u obzir i priloge prof. Šepića posvećene problemima talijanskoga iredentizma i imperijalizma u odnosu na Istru, kao što su »Istra u imerijalističkom programu Italije«, zatim »Talijanski iredentizam na Jadranu«, s podtemama u prilozima »Vivante i talijanski iredentizam na Jadranu« i »Talijanski iredentizam i istočna kriza (1875—1876)«. Talijanska, kasnije talijanaško•talijanska, hegemonija u Istri prisutna je tijekom cjelokupnog trajanja epohe preporoda, s najtamnijim nijansama iredentističke ideologije u istupima talijanskih liberala u Istri, pa i svako raspravljanje o tome iredentizmu mora obuhvatiti njegov stalan porast u Istri tijekom XIX. i na početku XX. stoljeća, uzimajući u obzir vrlo specifične relacije vladajuće talijanske grupacije tijekom preporodne epohe i prema preporodnim nastojanjima, i prema Beču, i prema službenoj politici u samoj Italiji. Ako se, uz to, poznaju netom navedeni radovi i studije prof. Še pića, dubina istraživačkog rada koji im je prethodio, pa i sam njihov volumen, preporodni pokret istarskih Hrvata (i Slovenaca) u cjelokupnom njegovu znanstvenom opusu nikako ne zauzima marginalnu poziciju. Bez zalaženja u ostala područja istraživanja u djelu prof. Šepića, njegovi radovi o kojima je ovdje riječ iz dva su rakursa, na dva načina — jednako važna — osvjetljavali zbivanja u Istri tijekom XIX. i početkom XX. stoljeća: jedan je bio put mukotrpnoga, pionirskog ra31