ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 30
Mirjana Strčić, Dragovan Sepić i Hrvatski narodni preporod u Istri. Arhivski vjesnik, 32-<1989. sv. 33, str. 29—34. jesti — a osobito specifičnim problemima koji se javljaju uz književnohistorijsko poznavanje preporodne književnosti u Istri — naglasiti da je hrvatska književna povijest gotovo sasvim bila zapostavila proučavanje literarnih doprinosa nastalih u Istri u preporodnoj epohi, bolje rečeno — ulazeći u projekat istraživanja preporodnog kruga istarskih književnika svaki se istraživač mogao naći bez oslonca u pogledu književnopovijesne literature. Stoga je oslon na opću historiografiju bio neizbježan, a osobito naglašen s obzirom na uistinu najužu povezanost književnih kretanja i ostvarenja preporodnog razdoblja sa svim procesima koji su se odvijali u društvenom životu te epohe — političkom, ekonomskom, kulturno-prosvjetnom u najširem smislu — bilo u Istri, bilo, npr., u Banskoj Hrvatskoj, bilo općenito u malih slavenskih, tzv. nedržavnih naroda. Nužno, dakle, osobno usmjerene na upoznavanje s društvenom problematikom preporodne epohe u Istri, veliku pomoć našla sam upravo u radovima prof. Šepića, čiji je udio na tome području historiografije nezaobilazan. Ističem u tome smislu njegov vrlo indikativan prilog tiskan 1962. god. pod naslovom »Hrvatski narodni preporod u Istri u našoj novijoj historiografiji«, koji je u vrijeme objavljivanja imao ulogu početnoga impulsa za svaki mogući pristup proučavanju Istre (pa i Kvarnerskih otoka) preporodnog doba. Kao pregled relevantne literature, taj je članak imao značenje vodiča, istovremeno i ocjene dotadašnjih istraživanja, ali je u isti mah pokazao (s opisom 26 jedinica) koliko je do tada hrvatska historiografija bila siromašna, nedostatna ili parcijalna u svome poznavanju epohe narodnog preporoda u Istri. Od te, 1962. godine do danas situacija se na sreću u znatnoj mjeri izmijenila, pri čemu valja istaći da su u toj oblasti svakako do danas u prvome planu ostali istraživački napori prof. Šepića, objavljeni od početka šezdesetih godina dalje. U najužem smislu gledano, prof. Šepić nije se izdvojeno, specificirano, bavio problematikom narodnog preporoda u Istri, ako se izuzme radnja »0 procesu integracije hrvatske nacije u Istri«, koja je svojim sadržajem nužno morala pokriti i preporodno doba, te Šepićcv udio u knjizi Šidak— Gross —Karaman —Šepić, »Povijest hrvatskog naroda 1860—1914«, u kojoj je njegov autorski udio pregled situacije u Istri od 1870. god. dalje. Ostali prilozi uzeti u obzir ovom prilikom pokazuju da prof. Šepić razmatra, »sondira« i detaljno istražuje razdoblje od 1910. do 1914. godine — sudeći već i po njihovim naslovima: »Nacionalna borba u Istri 1900—1914«, »Nacionalna borba u Istri i izbori za Carevinsko vijeće 1907« te »Politika 'narodnog mira' u Istri 1908—1913«. Ako bismo krenuli od Šepićeve postavke izrečene u sintezi »O procesu integracije hrvatske nacije u Istri« da se prva faza toga integracionog toka »primicala svome uspješnom kraju« (str. 263) nakon izbora za Carevinsko vijeće 1891. godine, dakle da se završne godine preporodnog pokreta mogu staviti u devedesete godine — onda 30
