ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 162
Frano Glavina, Zar Arhiv Hrvatske nije oklevetan? Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. Činjenica jeste da nema traga u dokumentaciji da bi Arhiv Hrvatske, koji je osnovan 1643. godine, ikada dozvolio bacanje vrijedne arhivske građe. Činjenica jeste da su radnici Arhiva Hrvatske upravo u jubilarnoj godini pobjedonosnog završetka NOB-a i pobjede nad nacifašizmom na posebnoj svečanosti preko Gradske skupštine Zagreba javnosti predali rezultate svoga petogodišnjeg velikog istraživačkog pothvata. To su rezultati kapitalnog znanstvenog projekta »Dotršćina«, koji sadrži 122 knjige s preko 18.000 biografija žrtava fašističkog terora s područja grada heroja Zagreba, grada čiji su i sami stanovnici. Izmišljanje te iznošenje i ponavljanje insinuacije da su upravo ti i takvi radnici 'prodali zagrebačkoj Gradskoj čistoći' dokumentaciju o zločinima može imati za cilj jedino da uznemiri javnost, koja je opravdano najosjetljivija upravo kada je u pitanju dužan pijetet prema žrtvama okupatora i domaćih slugu te konstantna briga da se takvi zločini više nikada ne dogode. Te ponovljene klevete bez ikakva temelja imaju za cilj da naškode časti i ugledu kolektiva koji — nalazeći se u uočljivo hajnepovoljnijoj spremišno-prostornoj i kadrovskoj situaciji od svih republičkih i pokrajinskih arhiva u Jugoslaviji — ulaže goleme napore da se za generacije koje dolaze sačuva sve ono što treba sačuvati. . .« 10 Javljajući se ponovno, Ž. Mihajlović šilja na stranicama istog lista navodi: ». ..oglasio se direktor Arhiva Hrvatske Petar Strčić, pokušavajući da demantuje da oni nisu bacili na smetlište dokumente o zločinima ustaša. Dokumente o ustaškim zločinima našao je jedan građanin Zagreba ispred zgrade ARHIVA. ... P. Strčić u svom 'demantiju' zaboravlja da napiše šta je ispod fotografija, nađenih na smetlištu, redakcija nedeljnika »Polet« napisala. On samo, uzgred, navodi nadnaslov »Istorija na smetlištu«. Dole čitko i jasno, na hrvatskom, piše da je te dokumente našao jedan građanin Zagreba ispred zgrade Arhiva! Meni je nedeljnik »Polet« poslužio kao dokaz, a i pbmenuti intervju P. Strčića u istom listu. On izjavljuje da se u zgradi Arhiva nalaze i dva zavoda Medicinskog fakulteta u Zagrebu, kao SUSTANARI! Iz tih razloga voleo bih da P. Strčić odgovori: Kada se ova dva zavoda (za sudsku medicinu i anatomiju) postali SUSTANARI ARHIVA? Čiji je tavan zgrade ARHIVA sa kojeg su bačeni na smetlište dokumenti o ustaškim zločinima? Jedino ste Vi, P. Strčiću, nadležni da odgovorite na ova dva L pitanja (a ne ravnatelji sustanarskih zavoda) jer dokumenti o zločinima ustaša pripadaju istoriji i arhivu! To je bolje nego da se gromopucateljno pozivate na radne ljude Arhiva.« 11 Iz citiranog zastupničkog pitanja i odgovora za njega, te svih napisa o tome jasno proizlazi da dokumenti nisu nađeni ispred zgrade Arhiva, već ispred zgrade koju dijele Zavod za sudsku medicinu i Zavod za anatomiju, a tu zgradu ne koristi, niti je ikada koristio Arhiv. Dokumenti nisu bačeni s tavana Arhiva, već sa tavana zgrade spomenute dvije medicinske ustanove> u- sasvim drugom — udaljenom — dijelu grada Zagreba. Osim toga, NE POSTOJI ZGRADA ARHIVA HRVATSKE. U 1985. god. Arhiv Hrvatske sastoiao se od DESET (10) ZGRADA, međusobno znatno udaljenih, a neke su i izvan Zagreba. I danas, 1989. godine, ne postoji jedna, već osam zgrada .Očito je da Mihajlović to ne zna. ; • w p Strčić, Dogodilo sê obratno. Arhiv Hrvatske niie bacio već je primio građu! Ilustrovana politika, 1408, Beograd, 29. 10. 1985, str. 5. 11 Ž. Mihailović Šilja, Dokumenti na smetlištu, Ilustrovana politika, 1409, Beograd, 5. 11. 1985, str. 4. Riječi istaknute velikim slovima tako su napisane u navedenom tekstu.
