ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 40

Petar Strčić, Prilog za sintezu povijesti o. Krka (s izborom literature). Arhivski vjesnik, 31/1988 sv. 32, str. 31—52. na i »Krkplastika« u Krku, građevinska poduzeća GRO Krk i »Tiha« u Šilu, te »Vrbenka« u Vrbniku — prvo krčko poduzeće koje je otvorilo pogon i na kopnu (u Slunju), a povremeno su u tome aktivni i građevinari. Danas otok ima više desetaka privrednih i neprivrednih radnih organizacija te niz jedinica kopnenih poduzeća. Zaposlenih je 1987. god. bilo 6882, od toga u društvenom sektoru 6242, a u privatnom sektoru 640. Velik je broj otočana našao zaposlenje i na susjednoj obali, osobito u Rijeci, pa i u prekomorskim zemljama. Na sjeverozapadu otok je preko otočića Sv. Marko (nekadašnji Almis) »Titovim mostom« povezan 1980. god. s kopnom prema Kraljevici i jadranskoj cestovnoj magistrali; most je izuzetno originalan te veoma velik i kompliciran projektantski i građevinski poduhvat, s dva armiranobetonska luka (kroz koji idu niz naftnih, elektro, vodo i telefono-vodova). Najduži je luk mosta takve vrsti na svijetu, koji ukupno (dva luka) ima 1209,5 m. Otok s kopnom — uz avionski promet — vezuje više auto busnih a povremeno (ljeti) i brodske linije. Ima redovnu trajektnu vezu na sjeveroistoku (Šilo — Crikvenica), povremeno na jugu (Krk — o. Rab) te istoku (Baška — Senj — Lopar na Rabu), a u pripremi je i na zapadu (Biska — o. Cres i o. Lošinj) te jugu (Stara Baška — Lopar na o. Rabu). Do šezdesetih godina samo je vrlo mah broj većih naselja opskrbljivan električnom energijom iz vlastitih izvora; sada otok podmorskim kabelima s kopna (otočić Košljun s o. Krka) prima električnu energiju te dio vode (preko mosta, ali najveći je priliv iz vlastitih izvora, uglavnom iz Jezera kod Njivica i u Ponikvama). Krk je povezan s kopnom i telefonskim, telegrafskim te radio-sistemom. Na otoku djeluju — u novopodignutim zgradama — veoma moderni osnovnoškolski, srednjoškolski, zdravstveni, poštanski i ljekarnički centri, uz niz većih i manjih prehrambenih i drugih suvremenih opskrbnih kuća. Otok je i prije i poslije zadnjega rata bio administrativno uređen kao kotar s više općina; danas je općinska komuna, s centrom u gradu Krku, kao i tisućljećima prije toga, s presudnim utjecajem ostalih šest povijesnih središta. Dio je Zajednice općina Rijeka (Istra, Kvarnersku primorje, Gorski kotar). Do danas su gotovo sva naselja povezana asfaltnim cestama, a na taj način otvoreno je i niz pristupa moru. Skupština općine Krk je 1983. god. donijela odluku o ustanovljenju — u čast godišnjice oslobođenja 1945. godine — Priznanja općine Krk »17. travanj«; ta najviša nagrada otočne komune daje se od tada svake godine najistaknutijim pojedincima, radnim i drugim organizacijama. Slijedeće je godine o. Krk dobio i svoj grb (autor je Petar Čimbur). Otok Krk je u samoupravnome socijalističkom periodu — naročito od kraja petoga do početka osmoga decenija — od puštanja u promet prve trajektne veze između Šila i Crikvenice pa do »Titova mosta« doživio izuzetno snažan, pozitivan uspon i golemu ekspanziju u privrednome, 40