ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 41

Petar Strčić, Prilog za sintezu povijesti o. Krka (s izborom literature). Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 31—52. kulturnom i drugom pogledu, najveću u svojoj više milenija dugoj povijesti. Bodulija se više ni po čemu ne razlikuje od urbaniziranih područja na kopnu, osim uz neke posebne izuzetke — u zadnje vrijeme osjeća se veći interes i pridaje velika pažnja čuvanju i obnovi nekih starih običaja i građevinskoga nasljeđa. 8. KULTURNA BAŠTINA Ogromna je i naročito vrijedna otočna kulturno-po vi jesna i umjetnička baština, najprije antička, a zatim slavenska, hrvatska; ona se obogaćuje i stvaralaštvom današnjih generacija. Ima nešto nalaza nepoznatoga prastanovništva, ali osobito je značajna ostavština Liburna i Grka. Tu su i mnogi rimski spomenici (mozaici u Krku i Baski, terme u Krku, natpisi o Krcanima i Fulfinumu, npr.), velike ranokršćanske katedrale (Krk i kod Omišlja), starohrvatske (Sv. Krševan u Poljicama i Sv. Dunat ispod Kornića), ranoromaničke (Sv. Vid Dobrinjski i Sv. Lucija u Jurandvoru, trobrodne romaničke bazilike (Sv. Marija u Omišlju, te katedrala i crkva sv. Kvirina u Krku, koja je izgrađena na kat) i gotičke crkve, pa antičke i sredjovjekovne zidine i kule (Krk i Vrbnik), niz zvonika, te mnogo raznovrsnih djela iz narodnoga građevinarstva, običaja i života (npr.: mnogo je sačuvanih gumna u Dobrinj stini; »stomorina« u Omišlju; stočarski »razgon« u Vrbniku). Ističu se mnogobrojni kameni i rukopisni izvorni spomenici, stvoreni glagoljskim pismom i staroslavenskim jezikom (u hrvatskoj redakciji). Između ostalih, tu je »Krčki natpis« (Krk, 11. st.), te najveći u svijetu glagoljski kameni spomenik, najpoznatiji i jedan od najstarijih — »Bašćanska ploča« (Jurandvor, oko 1100), s uklesanim imenom hrvatskoga kralja Zvonimira (1075—1089), koja se danas čuva u atriju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Iz 11. st. je i »Kločev glagoljaš« — rukopis nabožnog sadržaja, a Krk je dao i najstariju poznatu hrvatsku glagoljsku ispravu »slavnog Dragoslava« (Dobrinj, god. 1100), statut otoka (tzv. Vrbanski, 1388), posljednju štampanu glagoljsku liturgijsku knjigu čiste hrvatske redakcije i sa starom slavenskom nomenklaturom — brevijar Omišljanina Nikole Brozića (1561), vrlo velik broj drugih dragocjenih vjerskih, pravnih, književnih i drugih rukopisa te tiskanih djela i spisa, itd.; ima i inkunabula. Ni pravni sistem Venecije, koji je iz grada Krka forsirao latinsko-talijanski notarijat, nije uspio onemogućiti pisanje dokumenata na hrvatskom jeziku i glagoljskim pismom. Po toj osebujnoj glagoljskoj baštini otok je najbogatiji u svijetu. Za razvoj srednjovjekovne kulture na Krku, s bogatim kasnijim nasljeđem, osobito su zaslužni redovnici — učeni glagoljaši-benediktinci. Kao raritet treba istaknuti da su oni u Omišlju (uz susjedni Senj) od samoga pape Inocencija IV. 1252. god. uspjeli dobiti izuzetno rijetko pravo u kršćanskom svijetu — da se u crkvi služe materinjim, a ne latinskim jezikom i pismom. 41