ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)

Strana - 24

Marijan Rastić, Bernard Stulli i arhivsko zakonodavstvo. Arhivski vjesnik, 30/1987. str. 23—29. 1962. g. Ograničen prostorom zadržat ću se na osnovnim postavkama B. Stullija. Aktivnost Bernarda Stullija kretala se je u cilju rješavanja općih i načelnih pitanja koje takav zakon mora regulirati, zatim njegovih specijalnih tema, pa sve do obrade detalja koji se javljaju u praksi provođenja zakona i na osnovu njega donesenih provedbenih propisa. Drugim riječima, Stullijeva je osnovna intencija da taj zakon, gledajući problem u cjelini, postavi arhivsku službu u republici na one osnove sa kojih ona može u cijelosti izvršavati svoje funkcije. Prema mišljenju Bernarda Stullija osnovni principi zakona, kojima se u cjelini osiguravaju funkcije arhivske službe bili bi: univerzalna zaštita arhivske građe, obaveznost arhivske službe na cijelom području SR Hrvatske, princip da se arhivska građa čuva u arhivskim ustanovama, kompleksni karakter arhivskih ustanova, te potreba izgradnje što potpunijeg pravnog mehanizma zaštite arhivske građe. Cilj svakog arhivskog zakonodavstva mora biti univerzalna zaštita arhivske građe, kao posljedica smišljeno vođene arhivske politike. Primjena tog principa vidi se praktično u svim propisima tog Zakona, a Stulli kaže »... da nije nimalo slučajno što je i u samom naslovu ovoga zakona »o zaštiti« arhivske građe to i naglašeno«. Analizirajući princip univerzalne zaštite arhivske građe posebnu pažnju ćemo usmjeriti na neke elemente ove zaštite, kao što su na primjer: kako što bolje i cjelovitije precizirati objekt zaštite, svrhu i načela zaštite, pravni režim vlasništva i čuvanje arhivske građe, zakonsko utvrđivanje obaveza imalaca arhivske građe, angažiranje društvenih faktora na zaštiti arhivske građe, formiranje dokumentaciono-informativnog centra u Arhivu Hrvatske (a potom službi informiranja u regionalnim arhivskim ustanovama), obaveznu predaju arhivske građe arhivima i posebno značajan elemenat univerzalne zaštite vezan uz pravni režim korištenja arhivske građe. Preciziranje objekta zaštite uključuje, po mišljenju B. Stullija, potrebu za što konkretni je i preciznije definiranje arhivske građe po njenim vrstama, sadržajnoj i upotrebnoj vrijednosti, itd., ali i pojmia arhivska građa u nastajanju (registraturna građa), jer iz te građe »nastaje« glavni dio arhivske građe. Iz toga proizlazi, posve logično, da je zaštita registraturne građe (arhivske građe u nastajanju) od presudnog značaja za arhivsku službu. Definicije pojma arhivske i registraturne građe, onako kako ih utvrđuje Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima (ČI. 2), bile su predmet mnogih rasprava među arhivskim stručnjacima. Rječnik arhivske terminologije Jugoslavije pod tim pojmovima ne prelazi sadržajno definicije zakonskog teksta. Izvjesne rezerve imamo prema definiciji arhivske građe u dijelu »... i za druge društvene potrebe«, te definiciji registraturne građe. Rezerve imaju ishodište u nepreciznosti dijelova definicija navedenih pojmova, što teoretski i nije odlučujuće, ali u praksi se nepreciznosti ne mogu ostaviti na rješavanje »od slučaja do slučaja« (od imaoca do imaoca). 24