ARHIVSKI VJESNIK 29. (ZAGREB, 1987.)
Strana - 7
RASPRAVE I ČLANCI Pregledni članak UDK 651.53:335.6 • PREUZIMANJE, SREĐIVANJE I STRUČNA OBRADA GRAĐE SOCIJALISTIČKOG PERIODA Josipa Paver, Arhiv Hrvatske, Zagreb, Marulićev trg 21 U razdoblju svoga dinamičnog razvitka nakon oslobođenja, socijalistička je Jugoslavija prošla kroz dvije različite faze: prva, koja vremenski nije dugo trajala, bila je faza administrativno-operativnoga, centraliziranog, rukovođenja privredom, a druga faza — to je razdoblje samoupravnog socijalizma. Iako se radi o dva principa, koja se međusobno isključuju, te faze u razvitku socijalističke Jugoslavije, proistekle iz posebnih uvjeta i potpuno različitih sistema društvenih odnosa, čine cjelinu i jedinstveni proces. 1 Te faze, odnosno stupnjevi u razvitku naše socijalističke zajednice, ostavile su dubok trag u arhivskoj građi, u prvom redu u sadržaju i strukturi fondova iz toga vremena, u njihovoj osobitosti i specifičnostima, a naročito u količini i sačuvanosti dokumentarnog materijala. Kad se ima u vidu cjelokupno poslijeratno razdoblje, možemo konstatirati da su sačuvane upravo izvanredno velike količine građe. Na žalost, kad je riječ o prvim godinama obnove i socijalističke izgradnje, stanje je sasvim drugačije. Iz toga razdoblja gotovo nema fondova koji bi bili sačuvani u cjelovitom stanju; neki su, dapače, gotovo u potpunosti propali. To vrijedi podjednako za fondove republičkih organa i gotovo svih NO-a, a još više za građu društveno-političkih organizacija: Saveza komunista, Socijalističkog saveza, Socijalističke omladine, boračkih organizacija, itd. Sačuvana dokumentacija koja je pristizala u arhiv, bila je uglavnom u rasutom stanju, a često i znatno oštećena, tako da se već sada moraju na njoj obavljati složeniji i skupi restauratorski i konzervatorski zahvati. Uzroci za takvo stanje višestruki su: s jedne strane, u teškim poratnim godinama malo se vodilo računa o čuvanju pisane građe, a kadrovi koji su rukovali tom građom bili su nestručni i neškolovani, te nisu ni znali pravilno rukovati spisima. S druge strane, dugo godina poslije rata nisu postojali nikakvi propisi o kancelarijskom poslovanju i arhiviranju spisa. Građa se vrlo često premještala i preseljavala, a prostorije u kojima se čuvala redovito nisu bile pogodne za pohranu spisa, što je na žalost i danas čest slučaj. U 1 Milovan Bosić, Arhivska građa kao izvor za istoriju Saveza komunista Jugoslavije, Arhivist 2/1977, str. 25—27.
