ARHIVSKI VJESNIK 29. (ZAGREB, 1987.)
Strana - 63
Rosana Bergant-Bušić, O valorizaciji i kategorizaciji kao instrumentima zaštite arhivske građe u nastajanju. Arhivski vjesnik, 29/1986. str. 61-64. , ba da čudi što trenutno na području Hrvatske imamo isto toliko režima odabiranja i izlučivanja koliko je i arhivskih ustanova. Premda nimalo ne sumnjamo u stručnu osposobljenost arhivskih radnika, neosporno je da procjenu povijesne vrijednosti dokumenata ne možemo prepustiti subjektivnom sudu jednog čovjeka. Nužno je, stoga, da u najskorije vrijeme pristupimo utvrđivanju jedinstvenih kriterija za valorizaciju građe u nastajanju, odnosno izradi sveobuhvatnih i općevažećih lista kategorija arhivske i registraturne građe. Pri tome su moguća dva osnovna pristupa: 1. da se jednom općom listom obuhvati sva arhivska i registraturna građa koja se neizostavno pojavljuje u svih imalaca — mješovita lista, ili da se jednom listom obuhvati sva arhivska, a drugom sva registraturna građa općeg karaktera s pripadajućim rokovima čuvanja (pozitivna i negativna lista); 2. da se izrade opće — mješovite liste kategorija arhivske i registraturne građe s rokovima čuvanja po pojedinim djelatnostima — resorske liste za upravu, pravosuđe, društveno-političke organizacije, privredu, obrazovanje, zdravstvo, itd. Bez obzira na to za koju se od tih ili sličnih mogućnosti odlučimo, moramo biti svjesni da nam predstoji dugotrajan timski rad, s mnogo dogovaranja i koordinacije, ali da je to istovremeno i jedini način da stvorimo zajedničke osnove za naše buduće djelovanje i spriječimo svaku proizvoljnost i diletantizam u našoj struci, te osiguramo da se arhivistika razvija i napreduje kao znanstvena disciplina. Kategorizacija imalaca arhivske i registraturne građe Kada jednom ustanovimo koji su to dokumenti značajni za povijest i druge društvene potrebe, moći ćemo utvrditi i određene kategorije imalaca/stvaralaca arhivske i registraturne građe. Pored analize sadržaja, odnosno ocjene dokumentarne vrijednosti građe koja nastaje radom imaoca, prilikom kategorizacije moramo voditi računa i općedruštvenom položaju imaoca, njegovoj nadležnosti i utjecaju na privredni i kulturni život uže i šire društveno-političke zajednice. Uvažavajući te kriterije, imaoce bismo mogli svrstati u četiri osnovne kategorije. U prvu kategoriju uvrstili bismo prioritetne imaoce/stvaraoce arhivske građe općeg značenja pod kojima podrazumijevamo organe uprave, pravosudne organe, privredne komore, društveno-političke organizacije i samoupravne interesne zajednice svih razina organiziranosti, a kojih bi nadzor trebao imati godišnju programsku osnovu rada vanjskih službi u svim arhivima. Drugoj kategoriji pripadali bi prioritetni imaoci/stvaraoci arhivske građe regionalnog ili općinskog značenja odnosno organizacije udruženog rada koje upošljavaju veći dio populacije i rezultatima poslovanja znatnije pridonose društveno-ekonomskom razvitku pojedine regije ili općine. Njih bi se obilazilo svake druge godi63
