ARHIVSKI VJESNIK 29. (ZAGREB, 1987.)
Strana - 42
Marijan Rastić, Preuzimanje građe u arhivsku ustanovu. Arhivski vjesnik, 29/1986. str. 37—56. čine jedno od ključnih i do sada neriješenih pitanja zaštite arhivske i registraturne građe izvan arhivske ustanove. To se u prvom redu odnosi na stupanj njihove stručne spreme i osposobljenost za poslove i radne zadatke na koje su raspoređeni. Utvrđeno je da se unatoč postojanju usmjerenja »arhivist« u centrima usmjerenog obrazovanja svršeni kadrovi takvog profila teško zapošljavaju u udruženom radu, dijelom i zbog toga što ne postoje propisi koji bi rukovodne strukture u većem broju radnih organizacija usmjerili na zapošljavanje takvih kadrova, koji će onda, zajedno s radnicima nadležne arhivske ustanove, raditi na zaštiti arhivske građe i svojem daljem osposobljavanju za zvanje za koje su se školovali. Smatramo izuzetno potrebnim da svi imaoci koje smo obuhvatili u Grupu »A« obavezno u svom sastavu imaju potreban broj stručnih radnika osposobljenih za navedene poslove. Isto tako, potrebno je u provedbeni propis ugraditi njihovu obavezu dokazivanja svoje stručne osposobljenosti pred komisijom nadležne arhivske ustanove (stručni ispit posebnog sadržaja koji se razlikuje od programa stručnog ispita za zvanje arhivski tehničar, arhivist). Ad c) Vrednovanje građe imaoca. Postojeća praksa u vrednovanju građe pojedinih imalaca u našim arhivskim ustanovama pokazuje nejedinstvo u pristupu i realizaciji toga izuzetno značajnog postupka. Naime, svaka arhivska ustanova, već prema ukazanoj potrebi, prilazi tim zadacima sama i realizira ih u okvirima svojih mogućnosti. Svaka arhivska ustanova sama izrađuje liste s rokovima čuvanja građe za pojedine imaoce, Što rezultira činjenicom da za istu kategoriju građe kod imalaca iste djelatnosti dvije arhivske ustanove utvrde različite rokove čuvanja. Takav je pristup rješavnju ovog postupka u cijelosti nestručan, a osobito neracionalan (svi rade na svemu, već prema dosegnutom stupnju svoje stručnosti, ostvarenom kontaktu sa stručnim službama imalaca itd.), u krajnjoj liniji, postojeća praksa kompromitira arhivsku službu ove Republike, s obzirom na to da su imaoci iz istih djelatnosti povezani međusobno više nego što mi to mislimo, pa razmatrajući iskustva s listama koje su odobrili pojedini arhivi mogu zamijetiti i zamijetili su različite rezultate. Ipak, pzroblem nije u tome. On se sastoji u zadatku da se na cijeloj teritoriji istovrsna građa čuva u istim rokovima, odnosno da se po jedinstvenoj metodologiji odabire ona građa koja ima atribute arhivske građe. . Rad na izradi navedenih provedbenih propisa daje nam posebne mogućnosti da ta pitanja skinemo s dnevnog reda, uz pretpostavku da se prethodno dogovorimo na koji način tu materiju normirati spomenutim provedbenim propisima. Ako smo se prethodno suglasili da imaoce kategoriziramo na način kako je izloženo, bilo bi neophodno da se odmah započne rad na izradi 42
