ARHIVSKI VJESNIK 29. (ZAGREB, 1987.)
Strana - 41
Marijan Rastić, Preuzimanje građe u arhivsku ustanovu. Arhivski vjesnik, 29/1986. str. 37—56. oci po principu uzorka. Registraturna građa imalaca iz te grupe preuzimala bi se u arhivske ustanove po principu uzorka. Radnici nadležne arhivske ustanove obilazili bi takve imaoce u cilju utvrđivanja stanja registraturne građe i po drugim zadacima u rokovima koje dozvoli kadrovska ekipiranost nadležnog arhiva, zahtjevi takvih imalaca i si. Konačno, u Grupu »C« svrstali bismo sve ostale imaoce, s obzirom na to da njihovim radom nastaje građa male i sporedne vrijednosti koja služi za ilustraciju onoga što je bitno i značajno već dokumentirano građom imalaca iz Grupe »A« i »B«. Svrstavanje određenog broja imalaca u Grupu »C« nikako ih ne oslobađa obaveza koje proizlaze iz Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima, ali oslobađa arhivske ustanove, u načelu, da obilaze takve imaoce u cilju utvrđivanja stanja registraturne građe itd. U isti čas, to znači i oživotvorenje zakonske obaveze arhivske ustanove koja proizlazi iz čl. 22. Zakona te utvrđuje da »Nadležni arhiv ustanovljuje čija se i koja registraturna građa neće odabrati i prenijeti u arhiv na čuvanje kao arhivska građa«. Ako se složimo oko izložene kategorizacije imalaca, što smatram izuzetno značajnim sadržajem budućega provedbenog propisa, utrli smo putove arhivskoj službi u rješavanju niza vrlo složenih pitanja iz oblasti tkzv. »vanjske službe«, za dulje vremensko razdoblje. Prema grupama utvrđivao bi se i opseg mjera zaštite građe koje treba poduzimati zajedno sa imaocima, ali i bez njih, a često i protiv njih u cilju zaštite arhivske i registraturne građe. Za svaku od navedenih grupa imalaca utvrdili bi se rokovi odnosno učestalost obilazaka (za grupu »A«, rekli smo, svake godine), oblik popisa koji su dužni s obzirom na čl. 19. Zakona dostavljati nadležnoj arhivskoj ustanovi, prioritet prilikom preuzimanja građe u arhivsku ustanovu, te poduzimanje i ostalih mjera zaštite arhivske i registraturne građe. S aspekta arhivskih ustanova utvrđivanje navedenih kategorija imalaca neobično je značajno s obzirom na to da — arhivske ustanove dobivaju precizne elemente za utvrđivanje svoje godišnje, srednjoročne i dugoročne politike zaštite arhivske i registraturne građe izvan arhiva, elemente za programiranje potrebnog i vrlo skupoga spremišnog prostora, kao i elemente za izradu programa kadrovskog ekipiranja arhivske ustanove, kako s aspekta potrebnog broja radnika tako i njihovih profila, na osnovi normi i standarda prihvaćenih u arhivskoj službi; — u tako koncipiranom sistemu određenih mjera zaštite arhivske i registraturne građe za svaku grupu imalaca, upravna funkcija arhivske službe vrši se na istoj metodološkoj razini za istu grupu imalaca, što racionalizira postupak, a imaoci dobivaju precizne upute od strane arhivske ustanove za potrebne zahvate. Ad b) Radnici imalaca koji rade na poslovima što se odnose na registraturnu građu, prema našim dosadašnjim iskustvima i analizama, 41