ARHIVSKI VJESNIK 28. (ZAGREB, 1986.)

Strana - 162

Stjepan SrSan, Arhivska građa vukovarskog vlastelinstva 1719—1945. Arhivski vjesnik, 28/1985. str. 143—175. pital iznosio je 1,600.000 kruna, od čega je 30% otpadalo na vukovarsko vlastelinstvo, a ostalo na mađarsku kudeljaru dd Hungaria u Novom Vrbasu. Vlastelinstvo se obavezalo da će kroz 31 godinu isporučivati konoplju sa površine od 1000 jutara godišnje za potrebe tvornice. Po isteku 30 godina trebala je tvornica besplatno prijeći u vlasništvo vlastelinstva. No već 1910 g. vlastelinstvo preuzima još 40% akcija te time dobiva vodstvo u tvornici, a 1912. uzima grofica Marija Eitz i ostali dionički kapital od kudeljare Hungaria. Do kraja 1918. g. kudeljara posluje s lijepim uspjehom, ali su ratne godine ostavile tragove, a naročito poratne, u prvom redu zbog manjka sirovina. Za primjer recimo da je 1913. g. bilo na zalihi 106.000 mtc. kudeljine stabljike, a 1916. samo 39.000 mtc. Zbog nepovoljnih ekonomskih prilika usvojila je generalna skupština kudeljare 3. II 1919. g. da se kudeljara razvrgne i stavi u likvidaciju. Te godine je osnovano poduzeće Vukovarska kudeljara i prediona dd po Dragutinu grofu Eltzu i Prvoj hrvatskoj štedionici. No problem sirovina je i dalje bio prisutan, naročito zbog agrarne reforme, tako da je tvornica uskoro morala prestati s radom. Kako je kudeljara ujedno isporučivala i električnu energiju vukovarskoj općini, to je zapala u sve veću pasivu te je 1925. g. vlastelinstvo prodalo svoje dionice Gezi Grossu iz Velikog Bečkereka. Tako je taj vrijedan poduhvat, zbog općeg stanja na tržištu, poslije prvog rata propao. No dobre sirovinske osnovice i tradicija tekstila će se nastaviti, (Vuteks). Cjelovitija slika o osnivanju poduzeća i nastojanje transformacije vlastelinstva sa čisto naturalne proizvodnje u industrijsku dobit će se kad se temeljitije istraži ova materija. Skrećemo pažnju na osnovne izvore za gornju problematiku. Knjige sjedničkih zapisnika, glavne knjige, dnevnike i knjige materijala (br. 1081—1114) u vremenskom rasponu od 1905—1925. g. U sastavu kudeljare postojalo je u Vukovaru i električno odjeljenje. Naime ovo je odjeljenje zamišljeno u sklopu kudeljare zbog jeftinog pogonskog goriva, otpadaka kudelje. Godine 1908. sklopljen je ugovor između općine Vukovar i tvrtke Hungaria iz Novog Vrbasa radi isporučivanja električne struje gradu Vukovaru za rasvjetu, industrijske potrebe, obrt i motorne svrhe. Već 1912. godine bilo je oko 250 preplatnika struje u Vukovaru. Prema tome Vukovar je jedan od ranijih gradova koji je dobio električnu energiju (Osijek tek 1926. g., mada je bilo nešto i ranije kod pojedinih privatnika). Prestankom rada kudeljare 1921. g. dolazi elektro-odjeljenje u deficitarnu situaciju, jer je ugljen poslije 1918. god. veoma poskupio. Od knjiga spominjemo: Knjiga električnih pretplatnika, knjiga računa (br. 1115—1128) u vremenskom rasponu od 1909—1920. g. 162