ARHIVSKI VJESNIK 28. (ZAGREB, 1986.)

Strana - 199

PRIKAZI — RECENZIJE EDUARD ČALIĆ, »HITLER BEZ MASKE« Istarska naklada, Pula 1985. Odmah ističem — autora ovoga djela našoj javnosti ne treba predstavljati na naročit način, jer je plodna i dugogodišnja djelatnost dra Eduarda Čalića, našega čovjeka, Istranina, poznata. Živi i djeluje niz decenija izvan naše zemlje, ali je s njom povezan mnogobrojnim nitima. Taj plodni stvaralac, historičar i publicista stručnjak međunarodne reputacije za pitanja nacizma i Trećeg Reicha, autor je niza knjiga koje su doživjele više desetaka izdanja te mnogobrojnih drugih radova, a ovdje spominjem samo neke knjige: »Hitler bez maske«, »Himmler i njegova imperija«, »Reichstag gori«, i »Reinchard Heydrich = ključna ličnost Trećeg Reicha«. Kao i druga djela, i te su knjige postigle vrlo velik uspjeh; objavljene su u nizu izdanja, na više jezika, a »Himmler i njegova imperija« i na hrvatskom ili srpskom. Sada — nakon izdanja na sedam stranih jezika — pred nama je »Hitler bez maske«, prijevod jedne od najzanimljivih — u starome svjetu — i najnapadnijih knjiga E. Čalića. Naime, sva su djela Eudarda Čalića izazvala žestoku ofenzivu reakcije ne samo zato jer je on generalni sekretar Međunarodnog komiteta za znanstveno proučavanje i posljedice drugog svjetskog rata te zato što je osobno bio žrtva nacizma već i zato što iznosi povijesne činjenice koje je nemoguće oboriti. Naročito snažna neonacistička i reakcionarna navala razvila se kada se 1969. god. u Parizu pojavio »Hitler bez maske«, jer njegov sadržaj čine zapravo dva dokumenta neprocjenjive povijesne vrijednosti; to su arhivski izvori prve vrste, čijeg se autora Richarda Breitinga — uz to — teško može optužiti da je falsifikator, dok Adolfa Hitlera razobličuju do same suštine njegove zločinačke naravi. O čemu se radi? Počeci, stvaranje, razvoj, vrhunac i slom nacifašizma, pojava te suvremeni tokovi neofašizma i neonacizma u svjetskoj su publicistici relativno dobro notirani; izvršena je i određena valorizacija — i ona sa znanstvenim pretpostavkama, i ona utemeljena na pseudoznanstvenim osnovama. Taj fenomen, međutim, ne samo što nije znanstveno objašnjen već nije do kraja ni istražen ni proučen, iako je zaprijetio čak i opstanku pojedinih naroda, a posegnuo je i za temeljima čovječanstva, ostavivši žive svoje otrovne pipke sve do naših dana. Glavne fizičke nosioce nacifašističkih htijenja i ostvarenja inozemna publicistika je također relativno dobro obradila (dakako s različitih idejnih polazišta). Pri obradi držala se uobičajenih publicističkih putova, a povremeno i znanstvenih i historiografskih metoda; držala se i pisanoga materijala, bo199