ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)
Strana - 57
Jaroslav Sidak, Dvanaest pisama Eugena Kvaternika J. V. Friču (1864). Arhivski vjesnik. 26/1983. str. 45—85 će doći na svoje mjesto? To bude confusia, und die Betreffenden' 0 vidjeti će, da je tiskano drugdje! Koga ćete poslati, kada? nebude li to un inconvénient" da datum bude stari? Za Boga, preporučam Vam toplo stvar, da neučinismo fiasko; ali prije svega pečat i pečat! To je najvažnije. — Eto odgovor na pismo od 2/7. Na list od 3/7 imao bi mnogo i mnogo Vam odgovoriti, ali neka bude za sad, ustmeno ću Vam kazati sve što imadem na srdcu. — Samo ću Vam javiti, da sam isti dan, kad i Vaše pismo od 6/7. primio od onoga gdna 500 fr. ali mi i ti gorki bijaše i to je posve protivno mojoj želji P.' 2 izjavljenoj u mom prvom pismu njemu iz Turina negdje u travnju (aprilu) mesecu pisanom mu: i glede toga ću ustmeno govoriti P-u. Primio sam u Vašem napomenutom pismu od 6/7 50 rub. fr. za koje sam dobio kod bankira — Već sam ovo pismo napisao bio pa onda išao k mjenjaču (Changer) da izmjenim ruski tiket od 50 rubljev, al kad tamo, eto upravo od njega dolazim i osvjedočio sam se, da izpod 150 fr. neće ju uzeti, pače u obće se uzteže poslana je i k jednomu drugomu, s istim rezultatom. Zao mi je gubiti 50 fr., ja ću ju nazad Vami poslati čim dobijem iz Pariza mjesto nje druge novce; niste marili šiljati ml takov novac nevaljali; kad ste imali francezkih biljegah, na kojih se nebi ništ' gubilo. Eto i ta neprilika morala je još doći. Banknotu dakle tu ja čuvam, da ju ili P. vratim, ili ju u Pariz pošljem uz zamjenu boljega novca. Nadam se, da ćete moju želju dopuniti; jer uz ove novce, koje sad imadem, niti si mogu odjeću kupiti, toli strašno mi nužnu, niti supruzi svojoj ono njekoliko forintah neknaditi, što sam joj uzeo iz onoga, što imade svojega za skrajnji slučaj da ja obolim ili ona, ili ovdje me ubiju izaslanici dušmanah mojih. Meni će srdce puknuti kad pomislim, da sam si siroti ženi zadnju utjehu uzeo, a i stid me je pred njom, kad mislim, kuda sam ju, uz sve nesreće ostale, doveo, da može u najvećoj bjedi poginuti uz supruga, koji je pred oltarom božjim prisegao, da će joj biti podpora i otac i majka! Budite uvjereni, ja već za novce pisao nebudem; budem-li ostavljen ovako nečovječno kao ovaj put, samo ćete čuti, da sam izkrsnuo; ja se neću više sramiti i nevolji izlagati; Hrvati imadu pririečje: »kud svi Turci, tud i šantavi Mujo!« t. j. kuda svi Hrvati, tuda ću i ja; dost da se toli grozne muke patim, a ne da još stradam ine muke. S toga, za posljedniput velim: da se nadam, da će P. nadopuniti svotu koju ga zamolih. — Ja sam Vam ovdje govorio, ako bude do česa došlo, da bi mi jahati bilo onako nuždno, kao i jesti; ako dobijem što želim i molim, odmah bi na konja seo. Još ću napomenuti onaj pasus Vašega pisma, gdje me sjećate, kad sam u mjesecu veljači ili sečnju k Vami dolazio. Dà, došao sam, ali jedino da savjesti svojoj odlahkotim, da imadem u Vami svjedoka, kao u česti10 dfctični (njem.), bez sumnje austrijske vlasti " «fezgoda (franc.) 17 Przybylski 13 ovako u originalu! 57