ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 58

Jaroslav Sidak, Dvanaest pisama Eugena Kvaternika J. V. Friču (1864). Arhivski vjesnik, 26/1983. Str. 45—85 tom mužu, da sam sva poduzeo, koja su čovječji moguće k svrsi koje radi sam domovinu ostavio. Ja sam posve Providnosti ostavio na odluku, što da bude samnom; povoljni il nepovoljni Vaš odgovor posve bi mi bio ravnodušan; jer od onoga hipa, odkad sam opazio, da moja politika, koja se na Napoleonide osniva, od ovih je zabačena: bilo bi ludo od mene ma i hip samo dulje na njoj nastojati; a u tom slučaju, vratiti se u domovinu bila bi mi sveta dužnost; inače činiti, značilo bi mystificirati sebe i zemljake svoje. Ali Providnosti kroz Vas inače se svidjelo, ali zajedno od onoga hipa Vi ste Vaše učinili, niti ja Vaše priateljstvo više napastujem, samo se držim komlttentah:

14 neće oni, prestaje sve. U ostalom budite uvjereni stalno, da sve što budi Vi, budi Poljaci meni il Hrvatskoj činite, to indirektno sebi i Vašoj domovini činite, jer niti će Ceska, niti Poljska ikada slobodnoga danka se ugledati, dok ga préalablement^ Hrvatska neugleda. Moja domovina jest most, koji vodi čez more robstva obćega k slobodi i slavi! Ako nebi slučajno bili o tom osvjedočeni, doći će za mala vreme, gdje ćete se sigurno osvjedočiti. — Uz sve to ko što je meni milo Vaše priateljstvo, nedvojim da nebi i moje Vami bilo milo i drago — jedna ruka drugu mije, a to Vam je najbolji znak, da u Vas povjerenje imadem! Ono što o Parizu govorite, da ja želim onamo vratiti se, nerazumijem dobro; budite uvjereni da bi radje u pakao ići nego li u Pariz, ako nas Pariz u nevolji ostavi; razumijete li me? Od onoga hipa, čim će Pariz prestati biti Mekom nàdah narodnjih, bit će nam svim Sodomom i Gomorhom, a u sol se pretvorio svatko, tko bi se samo obazrio nanj u takovom slučaju. A ja mislim, da se za koji mjesec konačno riešiti mora stvar. U tim me podkriepljuju i rieči Vašega posljednjega pisma: »Naše akcie stoupaji.«* Dobio sam poštom pismo od priatelja St." — U Hrv. sve bjesnije; i družtvo pjevačko »Kolo« bit će razpušteno.

18 — Čitali ste u Narod, listih predlog Mede Pučića da bi Hrvati u Reichsrath onako šiljali ablegate, kao što su jih šiljali u Požun." Nova spletka medju Dalmatinci! Misli se 14 suborci ,: ponajprije (franc.) 16 »Naše se dionice dižu« (češki). 17 A. Starčević 18 Pjevačko društvo »Kolo«, osnovano 1862, nije bilo 1864. raspušteno, ali vlast nije odobrila njegov »Program« od 1. VI kojim je ono pozvalo »sva slavjanska pjevačka družtva i narodne čitaonice da sudjeluju u svečanostima prilikom otvaranja »prve izložbe plodinah i tvorinah trojedne kraljevine« 1864. (Usp. A. G o g 1 i a, Hrvatsko pjevačko društvo »Kolo« u Zagrebu. Spomenica povodom 80-godišnjice društva, Zagreb 1942, 11 — 12.) 19 Hrvatski je sabor do 1848. slao u Ugarski sabor svoje nuncije ili ablegate (poklisare), koji su ondje zastupali Hrvatsku i Slavoniju u cjelini. U Donji dom su ulazila dva, a u Gornji jedan. — Članak Mede Pucića pod n^flovom: »Državnopravna pogodba«, izašao je 24. VI 1864. u zagrebačkom »Domlferanu« (br. 34). U njemu se Pucić zalaže za uniju s Austrijom uz uvjet cjelokupnosti Hrvatske i priznanja njezina starodrevnog ustava. 58