ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 47

Jaroslav Sidak, Dvanaest pisama Eugena Kvaternika J. V. Friču (1864). Arhivski vjesnik, 26/1983. str. 45—85 i Friča odigralo određenu ulogu nije dovoljno osvijetljeno ni u spomenutom Šestakovu radu, ali je on taj nedostatak kasnije nadoknadio u raspravi »Revolučni varianta Jeseni chorvatské a češke otâzky v poUtickém programu a vzâjemné spoluprâci E. Kvaternika a J. V. Friče v 60 letech 19. stoleti«, Sbornik historicky 19, Praha 1972. U toj raspravi iskoristio je i ostala pisma koja je Kvaternik slao Friču 1865. i 1866, a sačuvala su se u njegovoj ostavštini. Kvaternikova pisma Friču iz g. 1864. 'imaju još posebnu vrijednost za upoznavanje njegove ličnosti u doba kada je smatrao da se sasvim približio svom konačnom cilju i zatim bio odjednom od svih ostavljen — prepušten sam sebi i svojoj neimaštini. O svemu tome rječito govore njegovi zapisi u dnevniku, često vrlo opširni ; uza sve to imaju neka od ovih pisama izuzetno dokumentarno značenje po snazi svoga jezičnog izražaja i duboko doživljenog osjećaja tragike. Kvaternikov dnevnik omogućava da se pojedini podaci njegovih pisama, gotovo bez izuzetka, ispravno shvate. To, dakako, često vrijedi i u obratnom slučaju. Treba samo napomenuti da se historičari u daljnjim istraživanjima moraju odreći oslonca koji su do sada — s izuzetkom Lj. Kuntić — našli u izdanju Kvaternikova dnevnika od K. Šegvića. Jedva se može naći citat u tom izdanju koji odgovara originalnom tekstu dnevnika, a njegove praznine i hotimične promjene u sadržaju često zavode čitaoca u bludnju. Prema tome, Šegvićevo izdanje može korisno poslužiti samo kao pomoćno sredstvo, podsjetnik za snalaženje u nedovoljno preglednom i teško čitljivom Kvaternikovu rukopisu. Iako sam ova pisma namjeravao prvobitno objaviti u »Arhivskom vjesniku« još prije izlaska Šestakove rasprave, odustao sam od toga na molbu prof. Milade Paulové, u čijem je seminaru ona nastala kao autorov diplomski rad, jer je trebalo da je za neko vrijeme izda praška Akademija. Pošto je rasprava bila napokon objavljena, pristupio sam pripremama za ediranje tih pisama, i ona su, snabdjevena brojnim bilješkama, bila na početku 70-ih godina u tiskari složena i iskorigirana, ali je tadašnji urednik »Arhivskog vjesnika« odložio njihovo objavljivanje izrazivši pri tome želju da to učini kada napišem i opširniju raspravu o njima. Iako sam s radom na njoj dosta daleko odmakao, različiti razlozi — osobito nemogućnost da se u čitaonici Arhiva služim originalnim rukopisom Kvaternikova dnevnika (mikrofilm mi u tu svrhu nije dovoljan) — spriječili su me da je do danas potpuno završim. Objavljujući sada ova pisma nastojao sam da u bilješkama objasnim sve što sam iole mogao, pa sam se ponegdje koristio i zapisima u Kvaternikovu dnevniku, koji je danas pohranjen u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Koliko ta pisma pridonose potpunijem poznavanju Kvaternikove djelatnosti u vezi s tzv. »urotom naroda« protiv Habsburške monarhije 1864. pokazat ću — nadam se — uskoro na drugom mjestu. Napominjem na kraju da je Kvaternik često u pismima Friču potcrtavao pojedine riječi, kao što je to običavao raditi i u svom dnevniku. 47