ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 46

Jaroslav Sidak, Dvanaest pisama Eugena Kvaternika J. V. Friču (1864). Arhivski vjesnik, 26/1983. Str. 45—85 21. travnja. Ostala pisma, koja je do kraja 1864. pisao Friču, imaju ove datume: 1., 12. i 21. srpnja, 12., 15. i 30. kolovoza, 13. rujna, 14. listopada, 16. studenoga i 24. prosinca. Kako se vidi, Kvaternik se najčešće javljao Friču u mjesecima srpnju i kolovozu, kada je zbog sloma poljskog ustanka ostao bez sredstava, a i čitava je akcija, u kojoj je sudjelovao, izgubila svoj smisao. Pismo Starčeviću, naprotiv, nastalo je u vrijeme najživljih ilegalnih priprema koje su trebale uroditi iskrcavanjem Garibaldija i mađarskih emigranata na hrvatskoj obali, Iz zapisa u Kvaternikovu dnevniku slijedi da je ono napisano 28. svibnja. Iako je Frič sačuvao i neka Kvaternikova pisma iz 1865. i 1866. ovo izdanje završava s posljednjim pismom iz g. 1864, jer Kvaternik njime definitivno napušta dotadašnju suradnju s ostalom emigracijom u okviru »urote naroda« i donosi odluku da od sada djeluje potpuno sam. Ova se pisma ovdje prvi put objavljuju u cjelini, iako su u literaturi bila već djelomično iskorištena. Na temelju fotokopija, koje je na moju molbu dao izraditi Historicky üstav ČSAV još 1958, Ljerka K u n t i ć ih je — s mojim pristankom — upotrijebila pprilikom rada na svojoj, do danas neobjelodanjenoj, disertaciji: »Vanjskopolitički pogledi pravaša od 1858. do 1871« koju je obranila 1961. U Pragu su ona poslužila kao podloga za diplomski rad Miroslava S e s t â k a, koji je Ceskoslo venska akademia vèd objavila 1965. u seriji svojih izdanja »Rozpravy CSAV. Rada spolecenskych véd«, 75/1, pod naslovom: »Revolučni spoluprâce E. Kvaternika s J. V. Fričem v letech 1863—1864«. Uskoro nakon izlaska Šestakove rasprave poslužio se nekim podacima ovih pisama na temelju neposrednog uvida u njihove originale, Angelo Tamborra u knjizi »Imbro I. Tkalac e 1' Italia«. Roma 1966. Unatoč tome što su Kvaternikova pisma Friču bila u spomenutim radovima upotrijebljena, ona su tek manjim dijelom svoje sadržine došla za njih u obzir. Upotreba podataka, kojima obiluju, ovisila je, dakako, ponajprije o težištu znanstvenog interesa spomenutih pisaca. Uza sve to ima i takvih podataka koji su za ispravnu ocjenu Kvaternikovih stavova izvanredno važni, ali u spomenutim radovima nisu našli mjesto i značenje koje im pripada. To se u prvom redu tiče Kvaternikova stajališta prema pitanju hrvatsko-srpskih odnosa i prema njihovoj ocjeni u češkom organu Mladočeha »Narodni listy«, kojega je prosrpskom pisanju suprotstavio svoju, načelno neodrživu i historijski neispravnu, negaciju srpstva u hrvatskim zemljama. Prvo pitanje je, doduše, dobro poznato iz Kvaternikovih objavljenih spisa i napose njegove Promemorije, koju je iste godine (1864) napisao za poljsku revolucionarnu vladu. Međutim, u svojim pismima Friču Kvaternik se neposrednije predaje svojim osjećajima i nalazi za njih misaoni izražaj koji nije bio ometan nikakvim obzirima prema javnosti. Utoliko su ta svjedočanstva za ispravnu ocjenu njegova stava dragocjenija. Drugo pitanje, koje je i u međusobnim odnosima Kvaternika 46