ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 80
Miroslav Tuđman, Struktura i geneza informacijskih sustava. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 65—90. nazivamo informacijskom kulturom. Sama, pak, pravila i sustav za obradu možemo ubrojati u opremu ili sredstva. Sredstva ili oprema, te način njezine upotrebe ne nastaju ni iz čega, već na osnovu potreba i zahtjeva sredine a prema mjeri i spoznajama informacijske kulture. Navedimo uz tu tezu primjere o nastanku samo nekih pravila i odredbi o arhivskoj građi iz vremena kada se arhivska djelatnost tek počela razvijati. »Godine 1203. konstatirano je prije svega da je ranije vladala prilična nebriga za općinske ispise. Naređeno je da se oni sakupe sa raznih strana gdje su bili pohranjeni tj. kod različitih općinskih organa, a i kod pojedinih bivših općinskih funkcionera i drugih građana. Zatim je naređeno da se sva ta dokumentacija, koja je pronađena i sakupljena, imade prepisati i upisati u jednu knjigu. Time se prije svega htjelo .postići lakše, bolje i sigurnije korištenje građe u službene svrhe, a svakako da se time nastojalo i spriječiti gubitak tekstova važnih za dokazivanje općinskih prava. Za same originale naređeno je da se imadu zajedno čuvati, i to u jednoj »čvrstoj škrinji«, koja opet mora da se pohrani na odgovarajućem sigurnom mjestu. Time su i sami originali zaštićeni, pa osigurano da će se i oni moći koristiti u službene svrhe, kad god bude potrebno da se, bilo gdje, podnesu na uvid i sami originali. Ovo je zapravo u pravom smislu riječi jedna klasična odredba, koje se sadržaj varira u tolikim sačuvanim izvorima od XIII st. nadalje, po svim evropskim zemljama, kod svih tvoraca i imalaca arhivske građe, a posebno kod onih gdje je u pitanju korištenje takve građe u službene svrhe.« (B. Stulli, 1967, str. 139—140). Daljom brigom o arhivskoj građi donose se propisi koji će uskoro i dovesti do stvaranja »općinskih arhiva«: »... pa je god. 1262. donesena odredba, po kojoj svi općinski funkcionari moraju, po isteku mandata svoje funkcije, predati 'sve spise i knjige i dokumente' u općinsku kancelariju. Njihovi nasljednici na odnosnoj općinskoj funkciji, mogu uzeti iz općinske kancelarije one spise i knjige, koje su im potrebne u vršenju njihove funkcije. Ova je odredba osobito važna i karakteristična, jer pokazuje ne samo brigu za što bolje osiguranje mogućnosti korištenja građe u tekuće službene svrhe, nego i po tome što se iz ove odredbe naziru već prva nastojanja kako da se starija građa, koja nije više toliko potrebna u tekućem poslovanju, a potiče od raznih opčinsikih organa, u izvjesnoj mjeri koncentrira. Odredba je u stvari značila početak stvaranja 'općinskog arhiva', koji se nešto kasnije, tj. god. 1293., i spominje u sačuvanim izvorima kao 'archivum comuois.'« (B. Stulli, 1967, str. 140). Svako informacijsko rješenje operativne naravi uvjetovano je prilikama i potrebama sredine te stupnjem razvoja informacijskih subjekata i razinom informacijske kulture. Tako na primjer: Sveučilišna 'knjižnica imala je »do g. 1860. sastavljen mjesni katalog, do 1862. abecedni katalog, i to, kako Smodek kaže, ne samo knjiga nego i svih rukopisa i zemljopisnih karata, dapače i
