ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)

Strana - 79

Miroslav Tuđman, Struktura i geneza informacijskih sustava. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 65—90. — »da štete nanesene (kulturnim dobrima, ma kome narodu ona pripadala, predstavljaju štetu kulturnoj baštini cijelog čovječanstva, budući da svaki narod daje svoj doprinos svjetskoj kulturi« — »da je čuvanje kulturne baštine od velike važnosti za sve narode svijeta i da je važno osigurati ovoj baštini međunarodnu zaštitu« — »da bi zaštita ovih dobara mogla biti efikasna samo ako je organizirana još za vrijeme mira i to kako nacionalnim, tako i međunarodnim mjerama«. »Dakle, polazeći od koncepcije svjetske kulturne baštine, kojoj svaki narod doprinosi, naglašena je opća odgovornost za zaštitu te baštine, a iz koje kulturne odgovornosti proizlazi obaveza država, da već u mirnodopsko vrijeme provode zaštitne mjere, pa da se tako ostvari neophodno organsko jedinstvo nacionalnih sistema zaštite s međunarodnim sistemom, uspostavljenim ovom Konvencijom iz 1954. god.« {B. Stulli, isto, str. 363). Dakle, iz »kulturne odgovornosti« proizlazi niz obaveza država i međunarodne zajednice prema kulturnim dobrima. Ali danas to ima još jednu dimenziju — odgovornost kulture za društveni razvoj. To obavezuje informacijske subjekte da informacije o kulturnim dobrima i kulturnoj politici budu sredstvo općega društvenog razvoja; to obavezuje informacijske subjekte da rade na prikupljanju, ;pohranjivanju, selekciji i diseminiranju kulturnih informacija ne samo za potrebe kulturnog i obraznovnog već i privrednog, ekonomskog, političkog razvoja. Na taj način infomacijski subjekti konstituiraju se kao specifične i samostalne organizacije i službe, ali ne samo u funkciji kulture kao društvenog podsistema nego i svih drugih podsitema, odnosno društva u cjelini; tako i informacijska kultura nije podkultura neke specifične društvene djelatnosti, već postaje dio opće društvene kulture. c) Informacijski subjekti i oprema Sredstva, bez obzira na to radi li se o tehnici i pomagalima ili metodama i klasifikacijskim sustavima za obradu dokumenata, samo su oruđe, sredstvo za obradu, čuvanje, pretraživanje i korištenje dokumenata. Ta sredstva oblikuju se spoznajama, vrednotama i pravilima informacijske kulture. Informacijska kultura onaj je kriterij što neposredno, jasno i precizno — jasno u onoj mjeri u ikojoj je i sama dorečena — određuje izbor sredstava, njihovu namjenu, način rada i korištenja kako bi se zadovoljili neki opći društveni ciljevi i interesi.« ... i najbogatije opskrbljena knjžnica ostaje zakopano blago, ako se ne uredi i ne upravlja tako, da bude svakome izobraženom državljaninu ... pristupna ...« riječi su I. Mažuranića prilikom potpisivanja pravila za uređenje Sveučilišne biblioteke 1876. godine, (prema J. Badalić — str. 206). Ono, dakle, što je kriterij za upravljanje knjižnicom, i za izradu pravila 79