ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 76
Miroslav Tuđman, Struktura i geneza informacijskih sustava. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 65—90. Ista ta osigledna uvjetovanost i motiviranost političkim i društvenim ciljevima vidi se i u radu »Bibliografia Hrvatska« (tiskanom u Zagrebu 1860) Ivana Kukuljevića Sakcinskog. »Kako naslov ove knjige svjedoči, naumi naše društvo izdati podpunu bibliografiu jugoslavensku, t. j. osim hrvatske, još srbsku, slovensku i bugarsku, te upravo zato biasmo prisiljeni, ovaj prvoj knjizi podati naslov 'Bibliografia hrvatska', kojim imenom služila se je veća strana stranih i novih pisacah ovdje popisanieh knjigah ...« (I. Kukuljević Sakcinski — predgovor, bez paginacije). 3 Bibliografija se razvila u samostalnu djelatnost, postala je predmetom bibliotekarskog rada i sredstvom stručne i znanstvene djelatnosti. Na taj način začeci hrvatske bibliografije, poput ostalih nacionalnih bibliografija, materijalna su posljedica društvenih ideja i vrijednosti svoga vremena. Same »ideje nemaju materijalnu prirodu, ali jesu stvarne, jer izazivaju materijalne posledice, što znači da su baš one, kad se isključe druge vrste uzroka, izazivači društvenih promena. Moguće je dakle, otkrivati i opisivati materijalne posledice izazvane idejnim i ideološkim razlozima tačno onako kao što utvrđujemo posledice nekih materijalnih uzroka« (Đ. Šušnjić — str. 635). U tom kontekstu ukazali smo na to da je organizacija narodnih čitaonica, njihova struktura i funkcija »materijalna posljedica« sklopa društvenih ideja i vrednota jednog vremena te društva koje se za njih borilo. Nastanak i prve opće hrvatske retrospektivne bibliografije posljedica je istih uzroka. Puslužimo li se terminologijom koju smo koristili pri analizi strukture informacijskog sustava, možemo uočiti i na ovim do sada opisanim primjerima da su nastanak, oblik organizacija rada informacijskih subjekata posljedica utjecaja i djelovanja ideja, vrednota i pravila ponašanja društvene sredine. Kako su svjetonazor, vrednote, pravila ponašanja elementi opće kulture, to sukladno našoj terminologiji i analizi struktu3 Motivirana društvenim ciljevima, ta je bibliografija na njima utemeljena, pa je dijelila sudbinu i zablude ideja što su joj bile vodilje: »Kad budu jednom sve četiri grane jugoslavenske, barem u knjižtvu, imale jedno ime, kao što smo po zemlji, u kojoj obitavamo, i po jeziku, kojim pišemo, malom iznimkom doista jedni: onda će nestati svih nistoričnih posebnih imenah, kao što jih je nestalo kod Niemacah, Taiijanah i Fraecezah, te mi Hrvati biti ćemo prvi, koji ćemo i u napred, kako i dosad, za obću slogu i svrhu žrtvovati sve svoje posebno blago.« (isto). Pokrenut političkim i kulturnim ciljevima, Kukuljević se upustio i ostvario veliki kulturni pothvat, iako »u njegovo doba kod nas nije bilo knjižnice dobro snabdjevene hrvatskim knjigama, on sam nije vladao bibliografskom metodom, njemu je ... bilo više do toga da pribilježi knjige i tako upozori na njih, nego da ih opiše bibliografski besprijekorno«. Zato »njegovu bibliografiju moramo promatrati i ocjenjivati i s općeg kulturnog i nacionalnog stanovišta. Ivan Kukuljević Sakcinski, on sam, prije 114 godina sakupio je i izdao prvu i do danas jedinu opću hrvatsku retrospektivnu bibliografiju. Svjesno naglašavam, do danas jedinu, jer upravo u tome i leži važnost i značenje Kukuljevićeve bibliografije, što je ona ostala do danas jedina i bez zamjene, što je još uvijek upotrebljiva kao značajan doprinos poznavanju literature na hrvatskom jeziku«. (T. Jakić, str, VI/VII, u I. Kukuljević). 76