ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)

Strana - 71

Miroslav Tuđman, Struktura i geneza informacijskih sustava. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 65—90. Zato je teško precizirati gdje počinje utjecaj i dominacija jednog segmenta i kada se taj utjecaj pretočio u obličje drugog. Sve su te podjele i razgraničenja ponajprije metodologijske naravi, što znači da se jedna praktična (informacijska) djelatnost nastoji analitičkom redukcijom svesti na svoje elemente — što je moguće samo u teoriji. U praksi informacijske djelatnosti nije uvijek moguće slijediti te razdiobe. Jer, dok jedan segment informacijskog sustava promatramo u njegovu kretanju, djelovanju, praksi, onda je on čvrsto vezan s ostalima. Potrebno ga je izolirati, umrtviti, kako bi bio pogodan za anatomske studije. No, tada se postavlja pitanje vj^iednosti takve analize koja je umrtvila, paralizirala predmet svog izučavanja, sa željom da analizira njegove djelatne, praktične funkcije. Zato se narednih nekoliko primjera kreću tek u naznakama, jer nas sada u prvom redu interesiraju metodologijska a ne sadržajna određenja informacijskog sustava. Uzmimo za primjer navod iz novina: »Britanci će ako je vjerovati Hanleyevom futurološkom centru, biti na pragu 21. stoljeća u potpunoj zavisnosti od kompjutora. U analizi je objašnjeno kako će kroz manje od četvrt stoljeća sve svakodnevne životne aktivnosti u Velikoj Britaniji biti praćene elektronskim računarima. Grijanje, opskrba električnom energijom, čistoća zraka nadzirat će veliki elektronski strojevi ... Domaćice će pomoću domaćih računara računati troškovnike (to doduše rade već poodavno), programirati jelovnike i liste nabavki. Dakle, mnogo toga bit će zavisno od elektronskih mozgova. No, Centar također ističe da bi mogući kvar na nekom kompjutoru lišio čitavu manju ili veću zajednicu osnovnih životnih potreba, pa čak ugrozio život ljudi (»Vjesnik«, 3. svibnja 1978). Drugi je primjer iz Borbe (Prilog: Jugoslavenske općine jučer, danas, sutra, god IV, br. 32, maj 1978, str. 31): »Prva pošta u Zagrebu otvorena je u julu 1529. godine uspostavljanjem prve redovite poštanske linije između Beča, prijestolnice tadašnjeg austro-ugarskog carstva i Zagreba, glavnog grada Banovine Hrvatske«. U prvi se mah može činiti da te dvije vijesti nemaju ničeg zajedničkog. I nemaju što se tiče sadržaja. Ali ono što povezuje očigledno neznanje novinara pri sastavljanju druge vijesti (niti je postojala Austro-Ugarstva, a još manje Banovina Hrvatska 1529, a ni pošta, kao služba i organizacija, prije nekoliko stoljeća nije značila ono što danas znači — kako bi se moglo pomisliti) s ignoriranjem budućih promjena oblika društvenog života i poretka od strane sastavljača prve vijesti, onda je upravo način razmišljanja, struktura vijesti ono što ih povezuje i izjednačava. Prvoj vijesti Britanci bi se početkom 21. stoljeća jednako čudili kao što bi se čudili i Zagrepčani ovoj drugoj da su je mogli kojim slučajem pročitati 1529. godine. 71