ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)

Strana - 72

Miroslav Tuđman, Struktura i geneza informacijskih sustava. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 65—90. Naime, obje vijesti spadaju u znanstvenu fantastiku, i to pričama o vremeplovu: u prvoj 20. stoljeće projektira se u 21, a u (drugoj 19. i 20. stoljeće u 16. U toliko i jedna i druga vijest imaju istu težinu: premda je jedna okrenuta prošlosti a druga budućnosti. Obje se nisu makle od nepoznavanja sadašnjosti i prošlosti, te nepoimanja prošlosti i budućnosti. Obje vijesti svele su svoju poruku na izvještaj o tehniokom aspektu: »poštanska linija« od Beča do Zagreba, te »kontrola životnih aktivnosti« u Velikoj Britaniji od strane computera. Društveni subjekti, distribucija moći, organizacija društvenih odnosa, struktura društvenog poretka, sve je to eliminirano iz tih poruka. Ukoliko s lakoćom kombiniramo feudalne, kapitalističke, socijalističke odnose s bilo kojom tehnologijom, onda je sve moguće — na papiru. a) Informacijska djelatnosti i sredina Određena tehnologija uvijek je u korelaciji s postojećim društvenim odnosima. Ta se povezanost očituje kroz institucije, te kroz organizacijske oblike službi društvenih institucija. Navedimo nekoliko primjera iz prošlosti arhiva, biblioteka i čitaonica bez namjere da budemo sustavni i iscrpni. Želimo samo ukazati na uvjetovanost organizacijskih oblika i djelatnosti informacijsko/dokumentacijskih službi vladajućim društvenim odnosima. Uzmimo kao prvi primjer historijat nastanka i korištenja arhivske građe: »Ovaj razvoj možemo najpreglednije pratiti na primjeru tretmana arhivske građe u evropskim srednjovjekovnim gradovima. To naročito vrijedi u periodu od XII st. nadalje. Tada se odvija onaj dobro poznati i izvanredni razmah trgovine čiji su centri u gradovima, dolazili do vrlo osjetnog jačanja njihove ekonomske osnove, nastaju u tim gradovima sve dinamičnijii složeniji ekonomsko-društveni i pravno-politički odnosi, a sve se to snažno odrazilo na svestranom razvoju komunalnog sistema u tim gradovima Ustrojstvo komune, pravilno funkcioniranje njenih organa i ustanova, odnosi među autonomnim komunama od kojih su mnoge sukcesivno postale i samostalne države, odnosi između iraznih društveno-političkih snaga i faktora unutar pojedinih komuna, pa odnosi između vladajućih slojeva i gradske uprave prema pripadnicima općine, kao i međusobni odnosi između samih pripadnika komune, sve je to u ovoj epohi procvata srednjovjekovnih gradova dobilo novi sadržaj, nove dimenzije i oblike. Novo bogatstvo pravnih interesa i odnosa trebalo je ne samo regulirati, nego i što efikasnije čuvati, garantirati i u svako doba što bolje zaštićivati. Dakle, uspješan praktični razvoj ovih komunalnih organizama, u novim uslovima ekonomskog i političkog prosperiteta XII do XVI st. nije bio moguć bez svoje bolje i usaviršenije organizacije pismenog fiksiranja sve većeg broja pravno relevantnih činjenica u komunalnom ži-